Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1979
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski
Autor: Strani
edicija TEATROLOGIJSKA BIBLIOTEKA
Zagreb: Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa Zagreb, 1979
213 str.
21 cm
broširano
Frano Čale bio je hrvatski držićolog, talijanist, prevoditelj i teatrolog (Trebinje, BiH, 8. VII. 1927 – Zagreb, 24. VIII. 1993). Studij romanistike završio 1952. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao, te bio prof. na Odsjeku za talijanski jezik i književnost. Napisao je niz talijanističkih radova, ugl. o piscima iz starije književnosti (Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio, Francesco Petrarca, Baldassarre Castiglione), ali i iz novije (Luigi Pirandello, Umberto Saba). S talijanskoga je dosta prevodio stručnu literaturu (npr. Silvio D’Amico, Povijest dramskog teatra), ali je pravi prevoditeljski zamah uhvatio kad je počeo intenzivno u hrv. jezik pretakati stihove starijih tal. pjesnika. Rezultat je toga rada najprije antologija Talijanska poezija od postanka do Tassa (1968), a onda i Petrarcin Kanconijer (1974), gdje je Čale bio urednik, predgovarač i jedan od najplodnijih prevoditelja. Fenomen petrarkizma iscrpno je rastumačio u knjizi Petrarca i petrarkizam (1971). Zajedno sa svojim stalnim suradnikom Matom Zorićem uredio je Danteova djela (1976), okupivši oveću ekipu prevoditelja. Bavio se teatrološkim radom (Na mostu Talija, 1979; Igre u Njarnjas-gradu, 1984), problemom višejezičnosti starih hrv. pisaca (rezultat je toga istraživanja npr. prijevod zbirke Pjesme talijanke Saba Bobaljevića Glušca, 1988), kroatističkim pitanjima: važna je rasprava o Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovića u knjizi O književnim i kazališnim dodirima hrvatsko-talijanskim (1968). Ipak, može se reći da je životnu temu našao onoga časa kad se – šezdesetih godina – stao intenzivno baviti M. Držićem. Rezultat je toga rada izdanje Držićevih Djela (1979. i 1987), popraćeno komentarima i obilnim aparatom, kao i niz rasprava o tome piscu, poslije objavljenih u knjigama (Marin Držić, 1971; Tragom Držićeve poetike, 1978; Izvor i izvornost, 1984; Usporedbe i tumačenja, 1991).
(izvor: