| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 781
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
`Luda ljubav Božija` je zbirka članaka i ogleda čuvenog pravoslavnog teologa Pavla Evdokimova, koja istražuje duboku, paradoksalnu Božiju ljubav prema čoveku. Knjiga često sadrži i podnaslov `Tajna Njegovog ćutanja`, a dostupna je u izdanju Manastira Hilandar.
Pavao Nikolajevič Evdokimov (ruski: Павел Николаевич Евдокимов) (2. kolovoza [20. srpnja po starom vijeku], 1901. – 16. rujna 1970.) bio je pravoslavni kršćanski teolog, profesor na Pravoslavnom teološkom institutu sv. Sergija i emigrant.
Teološka misao Pavla Evdokimova obilježena je pokušajem sinteze dvaju važnih struja u pravoslavnoj misli 20. stoljeća, naime `neopatrističke` obnove i uvida ruskih religijskih filozofa.[1]
Život
Rođen u Sankt Peterburgu u plemićkoj obitelji, Evdokimov je bio prisiljen napustiti Rusiju nakon Oktobarske revolucije. Najprije je pobjegao u Carigrad (danas Istanbul), a zatim se obitelj preselila u Pariz, gdje je utočište pronašla velika zajednica ruskih emigranata. U tom okruženju Evdokimov se susreo i surađivao s vodećim emigrantskim misliocima poput Sergeja Bulgakova i Nikolaja Berdjajeva.
Godine 1927. Paul Evdokimov oženio se Natashom Brunel, francuskom učiteljicom ruskog podrijetla, i preselio se u Menton u Provansi. Imali su dvoje djece, Ninu (1928.) i Michela (1930. – 2025.). S početkom Drugog svjetskog rata i talijanskom okupacijom Mentona, obitelj se preselila u Valence u Drômeu. Godine 1942. Evdokimov je obranio doktorsku disertaciju o Dostojevskom i problemu zla.[2]
Kraj rata poklopio se s Brunelovom smrću od raka, a obitelj se preselila u Pariz. Tamo se Evdokimov uključio u francuski Pokret otpora putem skupine za pomoć izbjeglicama Cimade.[3] Ovaj rad nastavio se i nakon završetka rata, a 1953. Paul je postao profesor na Pravoslavnom teološkom institutu sv. Sergija u Parizu.
Paul Evdokimov ponovno se oženio 1954. Tomoko Sakai, englesko-japanskom prevoditeljicom. Od 1958. do 1961. objavio je nekoliko knjiga o pravoslavnoj teologiji. Evdokimov je nastavio sudjelovati u ekumenskim organizacijama tijekom 1960-ih i stekao je počasni doktorat na Sveučilištu u Solunu. Umro je u snu 16. rujna 1970.