ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 821
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

James Strong (14. kolovoza 1822. – 7. kolovoza 1894.) bio je američki akademik, biblijski znanstvenik, leksikograf, metodistički teolog i profesor, najpoznatiji kao tvorac Strongove konkordancije.

Biografija
Strong je rođen u New Yorku i diplomirao je 1844. kao najbolji student na Sveučilištu Wesleyan. Nakon toga bio je gradonačelnik svog rodnog grada na Long Islandu. Kasnije, nakon što se nastanio u Flushingu u New Yorku, bavio se biblijskim studijima, obnašao razne lokalne dužnosti te organizirao, izgradio i bio predsjednik željeznice Flushing. Godine 1856. Sveučilište Wesleyan dodijelilo mu je stupanj doktora teologije (D.D.). Od 1858. do 1861. Strong je bio vršitelj dužnosti predsjednika i profesor biblijske književnosti na Sveučilištu Troy. Godine 1868. postao je profesor egzegetske teologije na Teološkom sjemeništu Drew, gdje je ostao dvadeset i sedam godina. Godine 1881. Sveučilište Wesleyan odalo je Strongu titulu doktora prava (LL.D.). Umro je u Round Lakeu u New Yorku 1894.[1][2][3]

Strongova konkordancija
Glavni članak: Strongova konkordancija
Više informacija: Biblijski jezici i leksikografija
Njegovo najpoznatije djelo je biblijska konkordancija nazvana po njemu, Strongova iscrpna konkordancija Biblije, prvi put objavljena 1890., čija su nova izdanja još uvijek u tisku. Dostupne su i brojne revizije, poput Strongove iscrpne konkordancije Biblije od najstrožeg Stronga[4] i Nove Strongove iscrpne konkordancije Biblije[5], zajedno s prilagodbama konkordancije prijevodima koji nisu ovlaštena verzija kralja Jamesa, uz zadržavanje oznake `Strong` ili sličnog brendiranja, poput Strongove iscrpne konkordancije NIV[6]. `Strongovo numeriranje` grčkih i hebrejskih riječi dominiralo je nabrajanjem takvih riječi u biblijskim pomagalima do danas, a tek je nedavno dopunjeno Goodrick-Kohlenbergerovim numeriranjem.

Za konkordanciju, Strong je numerirao svaku pronađenu hebrejsku ili grčku korijensku riječ, radi lakšeg snalaženja. Ovaj sustav numeriranja (8674 hebrejska korijena i 5523 grčka korijena) sada se široko koristi u svijetu engleskog govornog područja, a također je široko dostupan na webu,[7] gdje se može koristiti s mnogim prijevodima, često u kombinaciji s drugim hermeneutičkim alatima. Unatoč tome što su grčki korijeni numerirani do 5624, postoje 5523 stvarna unosa, budući da je preskočen 101 broj. Na kraju odjeljka `Grčki rječnik Novog zavjeta` prvog izdanja Strongove konkordancije nalazi se sljedeća napomena: `Zbog promjena u nabrajanju tijekom izrade, nije ostalo riječi za br. 2717 i 3203–3302, koje su stoga tiho izostavljene iz rječnika i referenci kao suvišne. To neće uzrokovati praktične pogreške ili neugodnosti.`[8]

Nadalje, imajte na umu da moderni starozavjetni leksički sustavi često odvajaju unose o aramejskim riječima od onih o hebrejskim riječima, praksa koju je započeo Hebrejski i engleski leksikon Starog zavjeta (englesko djelo temeljeno na Gesenijevoj hebrejskoj gramatici na njemačkom jeziku), koji se obično naziva `Brown–Driver–Briggs` ili `BDB` po svoja tri glavna autora.[9]

Ostala djela
Još jedan važan doprinos bio je Ciklopediji biblijske, teološke i crkvene književnosti[10] (10 svezaka, 1867–81; dodatak, 2 sveska, 1885–7). Rad na ovom projektu započeo je 1853. godine, Strong je bio zadužen za odjel biblijske književnosti, dok je John McClintock nadgledao teološku i crkvenu literaturu za pripremu prvih nekoliko svezaka. Međutim, nakon smrti dr. McClintocka 1870. godine, Strong je postao jedini nadzorni urednik projekta, a uz pomoć J. H. Wormana doveo je projekt do završetka.[11] G. Stronga je dr. Philip Schaff pozvao da se pridruži Starozavjetnom društvu Američkog odbora za englesku revidiranu verziju Biblije te je radio unutar tog društva na pripremi i engleske i konačne američke revizije Biblije, čija je američka verzija postala poznata kao Američka standardna verzija iz 1901. Američki revizijski odbor započeo je s radom 1871. i nastavio raditi do 1901. Značajni znanstvenici tog vremena koji su radili na ova dva prijevoda s g. Strongom uključuju F. H. A. Scrivenera (koji je također uredio AV kako bi formirao prvu Cambridgesku Bibliju s paragrafima, a čija se recenzija AV-a smatra mjerodavnim tekstom), teologa s Princetona Charlesa Hodgea, Philipa Schaffa, F. J. A. Horta i B. F. Westcotta (istoimenog Westcotta i Horta), W. L. Alexandera, A. B. Davidsona, S. R. Drivera, Josepha Lightfoota, Samuela Wilberforcea, Henryja Alforda, S. P. Tregellesa, J. Henryja Thayera i Ezru Abbota. Ukupno je stotinu i jedan znanstvenik s obje strane Atlantika radio na ovoj povijesnoj reviziji. Izvori za ovaj odlomak su iz Revidiranog Novog zavjeta i Povijesti revizije, ovlaštena verzija 1881. Hubbard Brothers, Publishers; i Podrijetlo naše engleske Biblije, autora Ire Mauricea Pricea, Harper and Brothers, treće revidirano izdanje, 1956. Prva od ovih knjiga tvrdi da je g. Strong diplomirao na Sveučilištu Wesleyan 1844. godine, u svojoj kratkoj biografiji o njemu.

Između ostalog, neka od njegovih manje važnih djela su `Nova harmonija i izlaganje evanđelja` (1852.); `Povijest Svetog pisma ocrtana iz biblijskih zapisa i svih drugih dostupnih izvora` (1878.) i `Izraelski šator u pustinji` (1888.)..