pregleda

BIBLIJA - SVETO PISMO


Cena:
1.390 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Karadzic
Danicic

Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta ili Biblija (koi. τὰ βιβλία) jeste naziv zbirke religijskih tekstova koji se smatraju svetim u judaizmu, samaritizmu, hrišćanstvu itd. U svojoj formi, Biblija se smatra Antologijom, skupom spisa različitog oblika koje vezuju verovanje da su deo božanskog otkrivenja ljudima. Ovi spisi uključuju istorijske spise, himne, molitve, poslovice, poučna pisma, parabole, eseje, poeziju i proročanstva.
Spisi koji sačinjavaju Bibliju se tradicionalno zovu „kanon“ Svetog Pisma. Kanon označava da određeni spis tradicija ili grupa vernika vidi kao istinsko zastupanje „Božije reči“ ili božije volje. Tekstovi koji govore o božijoj volji, a ne spadaju u određeni kanon, tradicionalno nazivamo apokrifnim tekstovima. Tokom istorije razvijeno je više vrsta Biblijskog kanona, neki kanoni dele određene spise dok neki u svom sadržaju imaju spise koje se ne nalaze u drugim kanonima.
Biblija, takođe, ima dubok uticaj na književnost i istoriju, naročito u Evropskoj kulturi. Prva knjiga koja je ikada odštampana bila je Biblija. Odštapana je na Gutenbergovoj mašini, zbog toga i nosi naziv Gutenbergova Biblija. Prema članku iz marta 2007. godine Time časopisa, Biblija „je oblikovala književnost, istoriju, zabavu i kulturu više nego ijedna druga knjiga ikada napisana. Njen uticaj na svetsku istoriju je bez premca i nema naznake da će njen uticaj oslabiti.“
Biblija se smatra najprevođenijom i najprodavanijom knjigom na svetu. Po podacima iz septembra 2021. godine kompletna Biblija je prevedena na 717 jezika, dok su neki delovi Biblije prevedeni na 3495 jezika. Po procenama nekih svetskih organizacija, od 1815. do 2015. godine prodato je više od 5 milijardi primeraka Biblije, što je čini daleko najprodavanijom knjigom.
Etimologija
Reč Biblija vodi poreklo od Koine grčkog: τὰ βιβλία (ta biblia) što u prevodu znači „knjige“. Jednina istoimene reči je βιβλίον (biblion) koja izvorno znači „svitak“, a kasnije je reč postala sinonim za reč „knjiga“. Biblion je deminutiv od reči βύβλος (byblos) što u prevodu znači „Egipatski papirus“, ova reč je najverovatnije dobila naziv po feničanskom gradu Biblosu odakle je egipatski papirus bio izvožen u Grčku.
Izraz ta biblia (buk. male knjige od papirusa) se izvorno koristio od strane Jevreja, sa grčkog govornog područja, kako bi opisali svete spise tj. Septuagintu. Dok prva upotreba u hrišćanskom društvu može da se prati do 226. g.n.e. Prema rečima bibliste Brusa Frederika prvi hrišćanski pisac koji je upotrebio ovaj izraz da opiše sve svete spise bio je Jovan Zlatousti u svom delu „Oprost Mateju“ koji je sastavljen između 386. i 388. g.n.e.
Još jedan izraz koji se koristi je Sveto pismo. Do 2. veka p. n. e. među Jevrejima je ustanovljen izraz „spisi“(pisma) o kojima se govorilo da su „sveti“ na Hebrejskom כִּתְבֵי הַקֹּדֶשׁ (Kitvei hakkodesh). Dok i sama Biblija u hrišćanskom Novom Zavetu koristi grčku reč Γραφή (Graphḗ), koja se prevodi kao „pismo“, kako bi ukazala na hebrejski deo biblije. Iz ovog izraza u ranom hrišćanstvu nastali su izrazi „Sveto pismo“ (η Αγία Γραφή, e Agía Graphḗ) i „Sveta Biblija“ (τὰ βιβλία τὰ ἅγια, tà biblía tà ágia). Latinska verzija ovog izraza u srednjem veku je glasila biblia sacra ili „Sveta knjiga“. Danas su u upotrebi svi izrazi, u nekim kulturama su neki izrazi učestaliji od drugih.

Postoje brojni prevodi Biblije i pojedinih biblijskih knjiga na srpski i srpskohrvatski jezik.
Istorija
Kroz celi srednji vek i kasnije, na srpskom govornom području korišćeni su prevodi Biblije na crkvenoslovenski jezik raznih redakcija. Najstariji poznati prevod srpske redakcije je Miroslavljevo jevanđelje iz 1186. godine. Nakon srednjeg veka, takođe su upotrebljavani crkvenoslovenski prevodi i u manjoj meri prevodi na slavenosrpski, sve do pojave prevoda na narodnom jeziku Novog zaveta Vuka Karadžića 1847, a zatim Starog zaveta Đure Daničića 1867.
Spisak prevoda
Poznati prevodi na srpski jezik su sledeći:

Platon Atanacković, većina knjiga Starog zaveta, u periodu od 1857. do 1867.
Daničić-Karadžić, 1868. kompletna Biblija
Lujo Bakotić, 1933. kompletna Biblija
Dimitrije Stefanović, 1934. Novi zavet
Emilijan Čarnić, 1973. Novi zavet, 1985. Psaltir
Sinod Srpske pravoslavne crkve, 1984. Novi zavet
Aleksandar Birviš, pojedine knjige Novog i Starog zaveta, u periodu od 1987. do 2006.
„Novi svet“, prevod Jehovinih svedoka, 2006. kompletna Biblija
Episkop Atanasije Jevtić, Psaltir i Knjiga Postanja
„Savremeni srpski prevod“, prevod Evangelističke crkve, 2016. kompletna Biblija
„Novi srpski prevod“, prevod Protestantskog društva, 2018. kompletna Biblija
Dragan Milin - Emilijan Čarnić, 2021. kompletna Biblija
Za pravoslavne potrebe prevod devterokanonskih knjiga su 1995. godine uradili mitropolit Amfilohije Radović i episkop Atanasije Jevtić i on se od 2011. štampa u Biblijama SPC

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 81458817
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Karadzic
Danicic

Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta ili Biblija (koi. τὰ βιβλία) jeste naziv zbirke religijskih tekstova koji se smatraju svetim u judaizmu, samaritizmu, hrišćanstvu itd. U svojoj formi, Biblija se smatra Antologijom, skupom spisa različitog oblika koje vezuju verovanje da su deo božanskog otkrivenja ljudima. Ovi spisi uključuju istorijske spise, himne, molitve, poslovice, poučna pisma, parabole, eseje, poeziju i proročanstva.
Spisi koji sačinjavaju Bibliju se tradicionalno zovu „kanon“ Svetog Pisma. Kanon označava da određeni spis tradicija ili grupa vernika vidi kao istinsko zastupanje „Božije reči“ ili božije volje. Tekstovi koji govore o božijoj volji, a ne spadaju u određeni kanon, tradicionalno nazivamo apokrifnim tekstovima. Tokom istorije razvijeno je više vrsta Biblijskog kanona, neki kanoni dele određene spise dok neki u svom sadržaju imaju spise koje se ne nalaze u drugim kanonima.
Biblija, takođe, ima dubok uticaj na književnost i istoriju, naročito u Evropskoj kulturi. Prva knjiga koja je ikada odštampana bila je Biblija. Odštapana je na Gutenbergovoj mašini, zbog toga i nosi naziv Gutenbergova Biblija. Prema članku iz marta 2007. godine Time časopisa, Biblija „je oblikovala književnost, istoriju, zabavu i kulturu više nego ijedna druga knjiga ikada napisana. Njen uticaj na svetsku istoriju je bez premca i nema naznake da će njen uticaj oslabiti.“
Biblija se smatra najprevođenijom i najprodavanijom knjigom na svetu. Po podacima iz septembra 2021. godine kompletna Biblija je prevedena na 717 jezika, dok su neki delovi Biblije prevedeni na 3495 jezika. Po procenama nekih svetskih organizacija, od 1815. do 2015. godine prodato je više od 5 milijardi primeraka Biblije, što je čini daleko najprodavanijom knjigom.
Etimologija
Reč Biblija vodi poreklo od Koine grčkog: τὰ βιβλία (ta biblia) što u prevodu znači „knjige“. Jednina istoimene reči je βιβλίον (biblion) koja izvorno znači „svitak“, a kasnije je reč postala sinonim za reč „knjiga“. Biblion je deminutiv od reči βύβλος (byblos) što u prevodu znači „Egipatski papirus“, ova reč je najverovatnije dobila naziv po feničanskom gradu Biblosu odakle je egipatski papirus bio izvožen u Grčku.
Izraz ta biblia (buk. male knjige od papirusa) se izvorno koristio od strane Jevreja, sa grčkog govornog područja, kako bi opisali svete spise tj. Septuagintu. Dok prva upotreba u hrišćanskom društvu može da se prati do 226. g.n.e. Prema rečima bibliste Brusa Frederika prvi hrišćanski pisac koji je upotrebio ovaj izraz da opiše sve svete spise bio je Jovan Zlatousti u svom delu „Oprost Mateju“ koji je sastavljen između 386. i 388. g.n.e.
Još jedan izraz koji se koristi je Sveto pismo. Do 2. veka p. n. e. među Jevrejima je ustanovljen izraz „spisi“(pisma) o kojima se govorilo da su „sveti“ na Hebrejskom כִּתְבֵי הַקֹּדֶשׁ (Kitvei hakkodesh). Dok i sama Biblija u hrišćanskom Novom Zavetu koristi grčku reč Γραφή (Graphḗ), koja se prevodi kao „pismo“, kako bi ukazala na hebrejski deo biblije. Iz ovog izraza u ranom hrišćanstvu nastali su izrazi „Sveto pismo“ (η Αγία Γραφή, e Agía Graphḗ) i „Sveta Biblija“ (τὰ βιβλία τὰ ἅγια, tà biblía tà ágia). Latinska verzija ovog izraza u srednjem veku je glasila biblia sacra ili „Sveta knjiga“. Danas su u upotrebi svi izrazi, u nekim kulturama su neki izrazi učestaliji od drugih.

Postoje brojni prevodi Biblije i pojedinih biblijskih knjiga na srpski i srpskohrvatski jezik.
Istorija
Kroz celi srednji vek i kasnije, na srpskom govornom području korišćeni su prevodi Biblije na crkvenoslovenski jezik raznih redakcija. Najstariji poznati prevod srpske redakcije je Miroslavljevo jevanđelje iz 1186. godine. Nakon srednjeg veka, takođe su upotrebljavani crkvenoslovenski prevodi i u manjoj meri prevodi na slavenosrpski, sve do pojave prevoda na narodnom jeziku Novog zaveta Vuka Karadžića 1847, a zatim Starog zaveta Đure Daničića 1867.
Spisak prevoda
Poznati prevodi na srpski jezik su sledeći:

Platon Atanacković, većina knjiga Starog zaveta, u periodu od 1857. do 1867.
Daničić-Karadžić, 1868. kompletna Biblija
Lujo Bakotić, 1933. kompletna Biblija
Dimitrije Stefanović, 1934. Novi zavet
Emilijan Čarnić, 1973. Novi zavet, 1985. Psaltir
Sinod Srpske pravoslavne crkve, 1984. Novi zavet
Aleksandar Birviš, pojedine knjige Novog i Starog zaveta, u periodu od 1987. do 2006.
„Novi svet“, prevod Jehovinih svedoka, 2006. kompletna Biblija
Episkop Atanasije Jevtić, Psaltir i Knjiga Postanja
„Savremeni srpski prevod“, prevod Evangelističke crkve, 2016. kompletna Biblija
„Novi srpski prevod“, prevod Protestantskog društva, 2018. kompletna Biblija
Dragan Milin - Emilijan Čarnić, 2021. kompletna Biblija
Za pravoslavne potrebe prevod devterokanonskih knjiga su 1995. godine uradili mitropolit Amfilohije Radović i episkop Atanasije Jevtić i on se od 2011. štampa u Biblijama SPC
81458817 BIBLIJA - SVETO PISMO

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.