Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 285
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
230 Fantasticnih grafika
Pol Gistav Luj Kristof Dore (franc. Paul Gustave Louis Christophe Doré; Strazbur, 6. januar 1832 — Pariz, 23. januar 1883) je bio francuski umetnik, grafičar i slikar.[1]
Svoju prvu ilustraciju objavio je kad je imao 15 godina. Napravio je knjigu ilustracija sa temom Pariza, a onda je dobio narudžbine da ilustruje dela Rablea, Balzaka i Dantea. Kao veoma mlad, već je zarađivao više od Onorea Domijea.
Godine 1853. dobio je narudžbinu da ilustruje dela lorda Bajrona.[2] Takođe je ilustrovao novu verziju engleske Biblije, kao i čuveno delo Edgara Alana Poa, Gavran.
Kao dječak šalje ilustracije u Journal pour Rire (Novine za smijeh), a od 1848. objavljuje litografije u La Caricature (Karikatura). Niz godina objavljuje svoje ilustracije u La Monde Illustré. Od 1852. godine radi vinjete za ilustracije standardnih djela svjetske književnosti (preko 120 djela s 200-600 ilustracija). U toj masovnoj produkciji je izrazito neujednačen.
Radi tako da najprije reže u drvo linearan crtež na način modernih ilustracija, a potom upotpunjuje ovu tehniku raznovrsnim postupcima (obojene slike na drvu, po kojima reproduktori režu klišeje). Otkad je počeo koristiti lavis maniere (akvatinta), morao je osposobiti gravere za reproduciranje te tehnike. Sam stvara novu školu i uvi bois de fil. Taj način graviranja nameće cijelom nizu gravera koje je školovao. Oko 1872. godine započinje raditi bakropise (oko 50 ploča). Za boravka u Engleskoj reže na čeličnim pločama (180 grafika veduta Londona), ali mu ta tehnika ne odgovara.
Gustave Doré je često svojim ilustracijama davao teatralan karakter u stilu T. Couturea i K. Pilotyja. Igrom svjetla i sjene postiže reljefnost i stvara dramatske štimunge. Doré je ilustrirao djela Rabelaisa, Balzaca, Miltona i Dantea, a kad je 1853. god. ilustrirao djela lorda Byrona, pozvan je u Englesku da ilustrira englesku Bibliju. Godine 1863., Doré je ilustrirao svoja najznačajnija djela: francusko izdanje Cervantesovog Don Quijotea i Poevog Gavran.
Akvareli iz Škotske i Pirineja svjedoče o njegovom majstorskom daru opažanja i fiksiranja doživljenog, jednako kao i njegovi drvorezi s motivima iz Španjolske. Posebnu pažnju zaslužuje njegov kiparski rad u posljednjim godinama života. U Engleskoj je uvažavan koliko i u rodnoj Francuskoj, pa je u Londonu osnovana Doré Gallery.
Biblija (od grčkog τὰ βιβλία ta biblia - «knjižice») naziv je za svetu knjigu hrišćana koju čine Stari zavjet i Novi zavjet. Biblija je poznata i kao Sveto pismo.
Bibliju su pisali razni autori u raznim vremenima i na raznim mjestima, da bi odgovorili raznim potrebama.[1] Autografi biblijskih knjiga ne postoje, već samo mnogobrojni prepisi, tzv. tekstualni svedoci. Služeći se njima, biblijska nauka nastoji prirediti što pouzdaniji biblijski tekst, tzv. kritičko izdanje Biblije.
Pored religijskog, Biblija ima i svoj socijalni sadržaj. Siromaštvo i tlačenje su teme na koje se Biblija stalno vraća i Bog se preko proroka i Isusa uvijek svrstavao na stranu žrtava.