Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Ary Sternfeld (14. svibnja 1905. – 5. srpnja 1980.) bio je suosnivač moderne zrakoplovne znanosti. Bio je poljski inženjer židovskog podrijetla koji je studirao u Poljskoj i Francuskoj. Od 1935. do smrti radio je u Moskvi.

Bio je prva osoba koja je opisala tehniku ​​​​bieliptične transfere promjene orbita, 1934. godine.[1]

Godine 1934. Sternfeld je osvojio nagradu Prix REP-Hirsch (kasnije poznatu kao Prix d`Astronautique) Francuskog astronomskog društva za svoju knjigu Initiation à la Cosmonautique.[2] Stoga mu se pripisuje uvođenje riječi kozmonautika u jezik znanosti i inženjerstva.[3]

Rani život
Ary Abramovič Sternfeld rođen je 14. svibnja 1905. u gradu Sieradzu u Poljskoj, tada u guberniji Kalisz Ruskog Carstva, blizu Lodza, u trgovačkoj obitelji. Imao je tri sestre. Od malih nogu pokazivao je izvrsno pamćenje, dobru maštu i oštar um. Još je bio dijete kada je razmišljao o putovanju na Mjesec, kada je vidio kako se Mjesec vraća u srp na početku mjeseca i molio se s ocem da Mjesec ostane nedostižan neprijateljima, ali se pitao zašto je nedostižan. Razmišljao je o letu kroz svemir. Ostvarenje njegovog sna - doći će dan kada će let kroz svemir preći iz fantazije u stvarnost - dalo mu je život. Kada je izbio Prvi svjetski rat, obitelj se preselila u Łódź. Ovdje je Ary pohađao židovsku gimnaziju. U školi su se pojavile njegove prve ideje o provedbi svemirskih letova. Bilo je preporučljivo koristiti raketu s gorivom u vozilu. Kasnije je imao još jednu ideju da pošalje raketu sa Sunca, koristeći toplinu. Sa 17 godina pročitao je na njemačkom Einsteinovu monografiju o relativnosti. Nije puno toga razumio. Odlučio je pisati Einsteinu sa svojim pitanjima. Nakon toga je razvio svoje teorije o kozmonautici.

Studentske godine
Nakon što je završio gimnaziju, Ari je upisao filozofski fakultet na Jagelonskom sveučilištu u Krakowu. Završio je studij u proljeće 1924. Otišao je u Francusku kako bi imao sredstva za studiranje ne samo prirodnih znanosti, već i inženjerstva. Upisao se na École nationale supérieure d`électricité et de mécanique (ENSEM) u Nancyju. Prve godine se mučio. Trebao je zaraditi za život i uzdržavati svoje siromašne roditelje. Nekoliko mjeseci do početka školske godine radio je cijeli dan, počevši na poznatoj pariškoj tržnici The Belly of Paris, kasnije tijekom dana u tvornici Reno, a nije imao sredstava za učenje francuskog pa je radio među imigrantima. Stoga, kada je škola počela, nije razumio francuski, jezik predavanja. Živio je u siromaštvu. Kada novac od ljetnog rada nije bio dovoljan, radio je rano ujutro kontrolirajući brojila plina. Unatoč svakodnevnoj borbi, bio je veseo, društven, znatiželjan i uspješno je upisao drugu godinu. Ljeti je radio za automobilsku tvrtku Omer Samyn u Parizu, a kada se nastava nastavila, vratio se svom starom poslu. Tijekom tog vremena, nastavio je razmišljati o letenju u svemir. To nije bio apstraktan san, već konkretni izračuni koje je provodio. Kasnije je napisao: `Moje kolege, snovi i planovi koje sam smišljao između predavanja činili su mi se neizlječivim fantazijama... u to vrijeme, letjeti preko Atlantskog oceana postala je senzacija, a ovdje posjedovati moć kontroliranja svemira...` Nakon tri godine nesebičnog rada i neumornog učenja, postao je inženjer.

Pariz i Sorbonna
Kao inženjer, Sternfeld se vratio u Pariz. Radio je kao tehnolog, dizajner i konzultant za razna tehnološka poduzeća. Dobio je nekoliko patenata. U stanu u kojem je živio, u šali su ga prozvali `Bankar`. Studentima i novim inženjerima treba puno vremena i Sternfeldu, koji je već trebao testiranje, trebalo se vratiti. Počeo se skrasiti kako bi se mogao usredotočiti na svoj omiljeni posao: sveobuhvatno proučavanje svemirskih letova. Godine 1928. Sternfeld je studirao za doktorat na Sorbonnei kako bi radio na disertaciji o svemirskim letovima. Otišao je u Centralni istraživački institut u Parizu kako bi prikupio istraživačke materijale za svoju disertaciju, samo da bi otkrio da studije koje je tražio ne postoje `nigdje`, prema riječima ljudi tamo od kojih je tražio pomoć. Mnogo puta je provodio istraživanja u Nacionalnoj knjižnici Francuske. Tamo je prikupljao materijale o povijesti i tehnologiji raketarstva, pitanjima o mehanici leta i izračunavao putanje strojeva u svemiru. Godine 1931., kada je sve bilo rečeno i učinjeno za Sternfeldovu disertaciju, njegov mentor izjavio je da neće biti odgovoran za istraživačku temu toliko udaljenu od stvarnosti. Mentor je zatražio da promijeni temu za veću stipendiju, ali nikakvo zemaljsko dobro nije moglo spriječiti Sternfelda da istraži svoj dječji san. Odlučio je nastaviti s disertacijom na vlastitu odgovornost. U to vrijeme upoznao je svoju buduću suprugu Gustavu Erlich. Poput Aryja, Gustava je došla iz Lodza 1924. Bila je aktivna i zanimljiva osoba. Bila je odabrana da radi kao tajnica poljskog odjela francuskog h tvrtke i bila je esperantistica. Na Sorbonneu je radila na dvama diplomama iz dječjeg razvoja i podučavala francuski strancima. Na kraju je uredila njegov znanstveni rad na francuskom, ruskom, poljskom, njemačkom i jidišu.

Tsiolkovskyjeva dopisna prijateljica
Dok je radio na svojoj disertaciji, Sternfeld je 1929. godine saznao za Tsiolkovskyjev rad u njemačkom časopisu o raketarstvu `Die Raket`. U to vrijeme Sternfeld nije znao ruski, a Tsiolkovsky je radio samo na ruskom, pa je učio ruski. Prva knjiga koju je pročitao na ruskom bio je Tsiolkovskyjev Plan istraživanja svemira (Исследование мировых пространств реактивными приборами). Tsiolkovskyjev rad nije bilo moguće nabaviti u Parizu, jer ga nijedna knjižnica u Francuskoj nije imala. 11. lipnja 1930. Sternfeld je napisao pismo Tsiolkovskom s molbom da mu pošalje rad. Pisali su si pisma u prijateljstvu sve do Tsiolkovskyjeve smrti. 19. kolovoza 1930. francuski časopis L’Humanité objavio je Sternfeldov članak `Od jučerašnje utopije do današnje stvarnosti`. U tom članku pisao je o Ciolkovskim prioritetima i prikazao sliku koju mu je Ciolkovski dao za članak. U sljedećih nekoliko godina, Sternfeld je spominjao Ciolkovskog u svojim publikacijama. Knjiga koju mu je Ciolkovski poslao završila je u pariškoj Nacionalnoj knjižnici.

Uvod u kozmonautiku
Kako bi nastavio svoja istraživanja, Sternfeld se 1932. vratio roditeljima u Łódź. Radio je u zamračenoj sobi. Bilo je potrebno obaviti mnogo izračuna. Nije imao elektroniku kao u Parizu. Ipak, napisao je mnogo znanstvenih radova. Na francuskom je napisao monografiju `Uvod u kozmonautiku` (Initiation à la Cosmonautique). Riječ `kozmonautika` prije nije postojala ni u francuskom ni u ruskom jeziku. Uveo ju je kao kombinaciju pojmova `astronautika` i `zvjezdana navigacija`. Ovdje je naveo kombinirane probleme komunikacije i osvajanja svemira. Radio je na mnogim problemima. `Ovo je bio prvi sustavni sažetak skupa problema u komunikaciji s nadolazećim osvajanjem svemira, od izgradnje Sunčevog sustava do relativističkih učinaka na svemirske letove.` Izvijestio je o istraživanju Varšavskom sveučilištu 6. prosinca 1933. Međutim, svemirski letovi su se i dalje činili kao fantazija.