Godina izdanja: 2011
ISBN: 978-86-395-0620-9
Oblast: Arhitektura
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Sitte, Camillo, 1843-1903
Naslov Umetničko oblikovanje gradova / Kamilo Zite ; preveo s nemačkog Đorđe Tabaković
Jedinstveni naslov ǂDer ǂStädtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen. srpski jezik
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2011
Izdanje 4. izd.
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Građevinska knjiga, 2011 (Novi Sad : AMB Grafika)
Fizički opis 224 str. : ilustr. ; 25 cm
Drugi autori - osoba Tabaković, Đorđe
Radović, Ranko, 1935-2005 = Radović, Ranko, 1935-2005
Maksimović, Branko
Zbirka ǂEdicija ǂVelike knjige arhitekture ; 11
(karton)
Napomene Prevod dela: Der Städtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen / Camillo Sitte
Str. 7-10, 11-15: Kamilo Zite ponovo mešu nama ; Od usamljenih kuća do grada osame / Ranko Radović
Str. 17-19: Predgovor jugoslovenskom izdanju / Branko Maksimović
Tiraž 500.
Predmetne odrednice Slika grada
Trgovi – Uređenje

Kao jedanaesta knjiga edicije Velike knjige arhitekture pojavilo se i četvrto izdanje sjajno štivo bečkog arhitekte i urbaniste Kamila Zitea, staro 115 godina (izašlo u maju 1889. i rasprodato za samo nekoliko nedelja, pa zato ponovo štampano već u junu iste godine).
Knjiga se može smatrati malim remek-delom urbanističke teorije, duboko zasnovanom na praksi i još temeljitije upućenom ka njoj.

„A mi tapkamo pozadi sa lenjirom i šestarom i mislimo da se pitanje osećaja (za grad) može rešiti nezgrapnom geometrijom.” Kamilo Zite
(Iz Predgovora – Ranko Radović)

Camillo Sitte (17. travnja 1843. – 16. studenog 1903.) bio je austrijski arhitekt, slikar i urbanistički teoretičar čiji je rad utjecao na urbano planiranje i regulaciju korištenja zemljišta. Danas je Sitte najviše zapamćen po svojoj knjizi iz 1889., Planiranje grada prema umjetničkim načelima, u kojoj je ispitivao i dokumentirao tradicionalni, inkrementalni pristup urbanizmu u Europi, s velikim fokusom na javne prostore u Italiji i germanskim zemljama.
Camillo Sitte rođen je u Beču 1843. Kao sin arhitekta Franza Sittea, tijekom mladosti je mogao raditi na očevim gradilištima.[1] Bio je arhitekt i teoretičar kulture čija su djela, prema Elielu Saarinenu, bila poznata arhitektima njemačkog govornog područja kasnog 19. stoljeća. Bio je obrazovan i pod utjecajem Rudolfa von Eitelbergera i Heinricha von Ferstela, te je na preporuku Eitelbergera Sittea postao voditelj nove Državne trgovačke škole u Salzburgu 1875, ali se Sitte vratio u Beč 1883. kako bi ondje osnovao sličnu školu. Sitte je mnogo putovao zapadnom Europom, nastojeći identificirati čimbenike zbog kojih su se neki gradovi osjećali toplo i gostoljubivo. Sitte je vidio da je arhitektura proces i proizvod kulture. Dobio je pohvale za svoju knjigu iz 1889, Der Städtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen („Planiranje grada prema umjetničkim principima“, često prevodeno kao „Umijeće izgradnje gradova.“).
Sitte je osnovao Camillo Sitte Lehranstalt i Camillo Sitte Gasse u Beču, a također i časopis Städtebau 1904. Camillo Sitte bio je sin arhitekta Franza Sittea (1808–79) i otac arhitekta Siegfrieda Sittea (1876–1945).
Planiranje grada prema umjetničkim načelima (1889)
Godine 1889. Sitte je objavio Planiranje grada prema umjetničkim načelima (često se prevodi kao Umijeće izgradnje gradova). Bogato ilustriran skicama i mapama susjedstva, Sitte je povukao paralele između elemenata javnih prostora i onih namještenih soba, te je snažno argumentirao da bi estetski doživljaj urbanih prostora trebao biti vodeći čimbenik urbanog planiranja. U isto vrijeme, bio je vrlo kritičan prema obrascima industrijskog urbanizma u Europi u to vrijeme, uključujući razvoj mnogih planova lokacije duž Ringstraße u njegovom rodnom Beču.
Sitte je bio jedan od prvih urbanih pisaca koji je svjesno naglasio vrijednost nepravilnosti u urbanoj formi. Suprotstavio se, među ostalim, rastućoj tendenciji prema krutoj simetriji u suvremenom urbanom dizajnu, uključujući izolirano postavljanje crkava i spomenika na velikim, otvorenim parcelama. Također je identificirao i zagovara niz tradicionalnih pristupa stvaranju javnih prostora koji su izrasli iz urbanističkih tradicija Europe. On te pristupe ilustrira primjerima kroz skice i dijagrame brojnih četvrti (uglavnom u Italiji i Njemačkoj). Sitte je vjerovao u inkrementalni pristup urbanizmu, formiran agregacijom mnogih sofisticiranih planova lokacije unutar općenitije sheme određene obrascima ulica i drugim javnim čimbenicima. Nadovezujući se na neka od svojih načela, on slijedi svoju kritiku suvremenog razvoja na bečkoj Ringstraße prijedlozima za poboljšanje prostorne i estetske dinamike nekih od njegovih glavnih mjesta.
Sitteova knjiga utjecala je na europske razgovore o urbanom planiranju i arhitekturi. Eliel Saarinen primjećuje da je Umijeće izgradnje gradova bilo poznato arhitektima njemačkog govornog područja u kasnom 19. stoljeću. Najmanje pet izdanja objavljeno je između 1889. i 1922, uključujući francuski prijevod iz 1902. godine. Međutim, engleski prijevod nije objavljen sve do 1945. – čimbenik koji može objasniti njegovu relativnu nepoznatost u Britanskom Carstvu i Sjedinjenim Državama u godinama prije Drugog svjetskog rata. Ipak, Sitteove ideje su se probile u englesko govorno područje kroz spise britanskog urbanista Raymonda Unwina, koji je bio pod dubokim utjecajem Umijeća gradnje gradova. Sitteove teorije utjecale su na druge urbaniste koji su uslijedili, uključujući Karla Henricija i Theodora Fischera. Naprotiv, modernisti su odbacili njegove ideje, a posebno je Le Corbusier poznat po svom odbacivanju Sitteova djela.
Za Sittea, inherentna, kreativna kvaliteta urbanog prostora njegov je najvažniji čimbenik, pri čemu je cijeli učinak više od zbroja njegovih dijelova. Sitte je tvrdio da su mnogi urbanisti zanemarili razmatranje prostornih dimenzija urbanog planiranja, fokusirajući se previše na papirnate planove; i tvrdio da je ovaj pristup priječio učinkovitost planiranja na estetski svjestan način. Iako većina njegovih primjera dolazi iz urbanizma srednjovjekovne i renesansne Europe, on također navodi klasične urbane oblike poput atenske agore i rimskog foruma kao primjere dobro dizajniranog urbanog prostora.
Kolofon knjige je slika krilatog puža. Ovo aludira na drevnu poslovicu festina lente te bečka poslastica Helix pomatia koja bi se prodavala na tržnici puževa i kuhala s maslacem i češnjakom kao „ostrige za sirotinju“ i kao alternativa mesu u korizmi.
MG73 (N)