ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Godina izdanja: Db
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ukoriceni casopisi za godinu:

1975. 1- 12 Prednja korica se odvojila od tabaka sve ostalo uredno.
1974 6- 12


Ekistika je znanost o ljudskim naseljima uključujući regionalno, gradsko planiranje, planiranje zajednice i projektiranje stanova. Njegov glavni poticaj bila je pojava sve većih i složenijih konurbacija, koje su težile čak i svjetskom gradu.[3] Studij uključuje sve vrste ljudskih naselja, s posebnim osvrtom na geografiju, ekologiju, ljudsku psihologiju, antropologiju, kulturu, politiku i povremeno estetiku.

Kao znanstveni način proučavanja, ekistika se trenutno oslanja na statistiku i opis, organiziran u pet ekističkih elemenata ili principa: priroda, antropos, društvo, školjke i mreže. To je općenito više znanstveno područje od urbanog planiranja i ima značajno preklapanje s nekim od manje suzdržanih područja arhitektonske teorije.

U primjeni se izvode zaključci usmjereni na postizanje sklada između stanovnika naselja i njihovog fizičkog i sociokulturnog okruženja.[4]

Etimologija
Pojam ekistika skovao je Constantinos Apostolos Doxiadis 1942. Riječ je izvedena iz grčkog pridjeva οἰκιστικός, točnije iz srednjeg roda množine οἰκιστικά. Starogrčki pridjev οἰκιστικός značio je `koji se odnosi na temelj kuće, prebivališta, grada ili kolonije; pridonoseći naseljavanju`. Izvedeno je iz οἰκιστής (oikistēs), starogrčke imenice koja znači `osoba koja postavlja doseljenike na mjesto`. Može se smatrati da ovo neizravno potječe iz druge starogrčke imenice, οἴκισις (oikisis), što znači `zgrada, stanovanje, stanovanje`, a posebno `uspostava kolonije, naselja ili grada` (koristio ga je Platon), ili ` popunjavanje novim doseljenicima, naseljavanje, naseljavanje`. Sve ove riječi proizašle su iz glagola οἰκίζω (oikizō), `naseliti se`, a na kraju su izvedene iz imenice οἶκος (oikos), `kuća, dom, stanište`.

Shorter Oxford English Dictionary sadrži referencu na ecist, oekist ili oikist, definirajući ga kao: `osnivač starogrčke ... kolonije`. Engleski ekvivalent riječi oikistikē je ekistics (imenica). Osim toga, sada su u aktualnoj uporabi i pridjevi ekistički i ekistički, prilog ekistički i imenica ekistički.

Opseg
U smislu rekreacije na otvorenom, izraz ekistički odnos koristi se za opisivanje nečijeg odnosa s prirodnim svijetom i kako oni vide resurse unutar njega.

Pojam ekistike implicira da razumijevanje interakcije između i unutar ljudskih grupa - infrastrukture, poljoprivrede, skloništa, funkcije (posao) - u vezi s njihovim okolišem izravno utječe na njihovu dobrobit (individualno i kolektivno). Predmet počinje razjašnjavati načine na koje nastaju kolektivna naselja i kako se međusobno povezuju. Čineći to, ljudi počinju shvaćati kako se `uklapaju` u vrstu, tj. Homo sapiensa, i kako bi Homo sapiens `trebao` živjeti da bi manifestirao svoj potencijal—barem što se ove vrste tiče (kao što je tekst sada stoji). Ekistica u nekim slučajevima tvrdi da, kako bi se ljudska naselja širila učinkovito i ekonomski, moramo reorganizirati način na koji su formirana sela, mjesta, gradovi, metropole.

Kao što je Doxiadis rekao, `... Ovo područje (ekistika) je znanost, čak iako se u naše vrijeme obično smatra tehnologijom i umjetnošću, bez temelja znanosti - greška koju plaćamo vrlo teško.` [ 2] Nakon što je vrlo uspješno zabilježio uništenje ekističkog bogatstva u Grčkoj tijekom Drugog svjetskog rata, Doxiadis je postao uvjeren da su ljudska naselja podložna sustavnom istraživanju. Doxiadis, svjestan ujedinjujuće moći sistemskog razmišljanja, a posebno bioloških i evolucijskih referentnih modela koje su koristili mnogi poznati biolozi-filozofi njegove generacije, posebice Sir Julian Huxley (1887–1975), Theodosius Dobzhansky (1900–75), Dennis Gabor (1900–79), René Dubos (1901–82), George G. Simpson (1902–84) i Conrad Waddington (1905–75), koristili su biološki model za opisivanje `ekističkog ponašanja` antroposa ( pet principa) i evolucijski model za objašnjenje morfogeneze ljudskih naselja (jedanaest sila, hijerarhijska struktura ljudskih naselja, dinapolis, ekumenopolis). Konačno, formulirao je opću teoriju koja ljudska naselja smatra živim organizmima sposobnim za evoluciju, evoluciju koju može voditi čovjek koristeći se `ekističkim znanjem`.





Konstantinos Apostolos Doksijadis (grč. Κωνσταντίνος Δοξιάδης; Atina, 14. maj 1913 — 28. jun 1975) je bio grčki arhitekta koji se bavio tematikom naselja u prostoru.

Osnivač je ekistike — naučne discipline o naseljima. Doksijadis je diplomirao 1935. godine na Tehničkom univerzitetu u Atini, čime je dobio zvanje inženjera arhitekture, a samo godinu dana kasnije je dektorirao na univerzitetu Šarlotenburg u Berlinu. Bio je počasni doktor nauka na 12 američkih univerziteta, a predavao je na sledećim univerzitetima: Tehnički univerzitet u Atini, Univerzitet u Čikagu, Dablinski univerzitet, Harvard, Mičigen, Njujork, Oksford, Prinston, Jejl, M. I. T. Učestvovao je u planiranju Islamabada kao nove prestonice Pakistana tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. Takođe u Pakistanu, uradio je master plan za kampus Univerziteta Pandžaba u Lahoru 1960. godine.

Ekistika
Doksijadis je 1968. godine objavio knjigu „Ekistika: uvod u nauku o ljudskim naseljima“. Cilj ekistike kao discipline koja proučava ljudska naselja jeste razvijanje jednog sistema i jedne metodologije. U tu svrhu je određeno 15 ekističkih jedinica:

čovek
soba
kuća
grupacija kuća
malo susedstvo
susedstvo
mali grad
grad (polis)
mali metropolis
metropolis
mali megalopolis
megalopolis
mali epiropolis
epiropolis
ekumenopolis