Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 5
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Ekologija i kriza, Grupa autora
Ekologija je nauka o životnoj sredini.[1][2] Ime nauke potiče od grčkih reči oikos — dom, domaćinstvo i logos — nauka, izučavanje. Termin ekologija prvi put je upotrebio nemački biolog Ernest Hekel 1866. godine.[3][4] U laičkoj javnosti se ovaj termin često koristi kao sinonim za pojam zaštite životne sredine, što nije ispravno jer je zaštita životne sredine samo jedna od oblasti kojima se bavi ekologija.
U suštini, ekologija je naučna disciplina koja proučava raspored i rasprostranjenost živih organizama i biološke interakcije između organizama i njihovog okruženja. Okruženje (životna sredina) organizama uključuje fizičke osobine, koje sumarno mogu da se opišu abiotičkim faktorima kao što su klima i geološki uslovi (geologija), ali takođe uključuje i druge organizme koji dele sa njim njegov ekosistem odnosno stanište.
Ekologija, koja se obično smatra granom biologije, opšta je nauka koja proučava živa bića (organizme). Organizmi mogu biti proučavani na mnogim različitim nivoima, od proteina i nukleinskih kiselina (u biohemiji i molekularnoj biologiji), do ćelija (u ćelijskoj biologiji), jedinki (u botanici, zoologiji i ostalim sličnim naukama), i konačno na nivou populacije, zajednica i ekosistema, do biosfere kao celine; zadnjenavedeni nivoi su glavni predmeti ekoloških istraživanja. Ekologija je multidisciplinarna nauka. Zbog usredsređenosti na više nivoe organizacije života i na međuodnos organizama i njihove okoline, ekologija ima snažan upliv na mnoge druge naučne grane, pogotovo na geologiju i geografiju, zatim meteorologiju, pedologiju, hemiju i fiziku. Zato se za ekologiju kaže da je holistička nauka i da objedinjuje tradicionalne nauke (kao npr. biologiju) koje, na taj način, postaju njene subdiscipline i sve zajedno omogućavaju dalji razvoj ekologije.
Kao grana nauke, ekologija ne propisuje šta je „ispravno“ a šta „pogrešno“. Ipak, učenje o biološkoj raznovrsnosti i s tim povezanim ekološkim temama omogućilo je naučno postavljanje ciljeva environmentalizma i dalo mogućnost da se s tim povezane teme izražavaju naučnom metodologijom, merenjima i terminologijom. Štaviše, holistički pristup proučavanju prirode podjednako je zastupljen i u ekologiji i u envajornmentalizmu.
Pogledajmo na koji način ekolog može proučavati život pčela:
bihevioralni odnos među jedinkama neke vrste naziva se bihevioralna ekologija; na primer, proučavanje pčele matice i njenog odnosa prema pčelama radnicima i prema trutovima.
svrsishodna aktivnost vrsta naziva se društvenom ekologijom; na primer, aktivnost pčela obezbeđuje oprašivanje biljaka. Pčelinja društva proizvode med koje u ishrani koriste druge vrste, kao npr. medvedi.
Odnos između prirodne sredine i živih vrsta naziva se ekologijom prirodne sredine; na primer, način na koji promene u prirodnoj sredini utiču na aktivnost pčela. Pčele mogu početi ugibati zbog promena u prirodnoj sredini (vidi smanjenje broja oprašivača). Dakle, prirodna sredina je istovremeno i uzrok i posledica ovih promena i samim tim je povezana sa opstankom vrsta..