Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 119
Oblast: Arhitektura
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na nekoliko mesta ima uredno podvucenih recenica, hem. i obicnom olovkom, nije strtasno. Citko.
Rudi Supek (Zagreb, 8. aprila 1913. — Zagreb, 2. januara 1993.) je bio hrvatski filozof, sociolog, psiholog i član Praksis škole marksizma.
Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a u 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vreme Drugog svetskog rata se pridružio francuskom pokretu otpora. Nemci su ga strpali u koncentracijski logor Buhenvald kod Veimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Posle oslobođenja, Supek se vratio u Pariz da nastavi da živi i studira tamo. Godine 1948, posle Informbiroa Rezolucije protiv Josip Broz Titove Jugoslavije, vođa francuskih komunista -Maurice Torez je pitao Supeka, koji je bio član francuske Komunističke partije, da napadne titoizma. Supek je odbio da se povinuje i vratio se u Jugoslaviju. Međutim, on nije postao član Komunističke partije Jugoslavije. Bio je nosilac legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora. Radio je na Odseku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Supek je bio glavni urednik časopisa Pogledi (Vievpoints), koja je objavljena od 1952. do 1954. Godine 1963. je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao Odsek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske letnje škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praksis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike. U 2004. godini, Hrvatsko sociološko društvo je osnovalo godišnju Rudi Supek nagradu za dostignuća u sociologiji u njegovu čast.
Lični profil
Rudi Supek je bio jednostavan čovek. Nije lako nosio teret priznanja. Krajnje ležeran, jednostavan u odevanju (nije podnosio odela s kravatom), nije voleo da se potpisuje titulama „doktor, profesor“. Nije voleo da ističe svoje knjige, istraživačke radove, članke i predavanja. Zanimljivo je da je autor više desetina knjiga sa simpatijama govorio o jednom svom kraćem radu „Razvitak estetske osjetljivosti kod deteta“. Ma šta ko danas mislio o Supekovom radu i delu, njegove su zasluge za razvoj sociologije u Hrvatskoj i Jugoslaviji, za afirmaciju slobodnog kritičkog mišljenja i humanizma u društvenim odnosima, za buđenje ekološke svesti – nesporne. Sociolozima je otvarao perspektivu humanističkog, dinamičkog pristupa društvu, polideterminističku umesto monodeterminističke teorije objašnjenja. Njegova snažna kritika staljinističkog pozitivizma u kojem vidi „epohalni promašaj marksizma“, predstavljala je branu dogmatizmu vladajuće ideologije . A afirmacija slobodnog humanistički orijentisanog kritičkog mišljenja je njegov najznačajni doprinos kulturi. Odbijao je svaku pomisao o izuzetnoj ulozi sociologije u društvu. Sociologiju je smatrao složenom naukom koja mora biti svesna svojih granica i protivrečnosti. Nije se ustručavao da sociolozima preporuči Apolinerove stihove:
„Milost za nas koji se borimo uvek na granicama neograničenog i budućnosti,
milost za naše zablude,
milost za naše grehove“
Dela
Supek je napisao mnogo knjiga i članaka u rasponu od sociologije do psihopatologije, antropologije, i filozofije. A njegovi glavni radovi su:
`Egzistencijalizam i dekadencija` (1950)
`Psihologija građanske lirike`
`Sociologija i socijalizam` (1962)
`Herbert Spencer i biologizam u sociologiji` (1965)
`Ova jedina zemlja : idemo li u katastrofu ili u Treću revoluciju?`
`Humanistička inteligencija i politika` (1969)
`Društvene predrasude` (1973)
`Učešće, radničkom kontrolom i Samoupravljanje` (1974)
`Zanat sociologa` (1983)
`Živjeti nakon historije` (1986)
`Grad po mjeri čovjeka` (1987)