ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Autor: Domaći
Godina izdanja: K291
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korica bila zacepljena pa prethodni vlasnik popravio.

Perspektiva / prema svojim predavanjima sastavio Vilko Niče
Zagreb : Školska knjiga, 1971
114, III str. : graf. prikazi ; 24 cm
Mannualia Universitatis studiorum Zagrabiensis = Udžbnici zagrebačkog sveučilišta
Prilog: str. I-III.
Bibliografija: str. [115].


Veliki broj ilustracija


Nacrtna geometrija, arhitektura


Vilko Niče (Grubišno Polje, 1902. − 1987., Zagreb) najveći je geometričar-sintetičar 20. stoljeća u Hrvatskoj, ali i na području bivše SFRJ. Njegova biografija i bibliografija zainteresiranima je dostupna u pisanom i elektroničkom obliku te se ovdje ne navodi. U prvom dijelu članka dane su osnovne smjernice i upute o dostupnosti članaka o Ničeu kao osobi, ali i o dostupnosti njegovih znanstvenih radova i autorskih knjiga. Nadalje, članak se bavi subjektivnim impresijama o Ničeu kao znanstveniku, pedagogu, prijatelju, gospodinu. Sve svoje znanstvene radove Niče je obrađivao jedinstvenom, sintetičkom metodom i u tome ga još nitko nije nadmašio. S obzirom na metodu istraživanja, imao je mnogo sljedbenika u bivšoj državi, koje zovemo ničeovcima. U drugom i trećem teoremu, u drugom dijelu ovoga članka, najbolje se ilustrira Ničeova metoda u geometriji. Steinerova deltoida jedna je od najčešće obrađivanih ravninskih krivulja u geometriji. U ovom se članku sintetičkom i konstruktivnom metodom do nje dolazi na posve originalan način preko leptirovih teorema, koji se dovode u vezu s krivuljom središta u pramenu konika. Dokazuje se da je krivulja središta u pramenu ortogonalnih hiperbola kružnica te da sve asimptote tih hiperbola opisuju deltoidu.


Niče, Vilim (Vilko), hrvatski matematičar (Grubišno Polje, 27. I. 1902 – Zagreb, 16. X. 1987). Studirao matematiku u Zagrebu na tadašnjem Filozofskom fakultetu na Katedri nacrtne geometrije. Predavao je na Prirodoslovno-matematičkom, Arhitektonskom, Građevinskom i Geodetskom fakultetu, te na Umjetničkoj akademiji i Višoj pedagoškoj školi. Također je držao predavanja i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu i Beogradu. Osim plodnoga nastavničkog rada na području nacrtne i sintetičke geometrije bavio se i znanstvenim radom, osobito na području teorije kongruencije i kompleksa, te ustanovio niz zakonitosti i teorema. Godine 1973. izabran je za redovitoga člana JAZU (danas HAZU); dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, među ostalim Nagrade »Ruđer Bošković« (1966) i Nagrade za životno djelo (1972). Napisao je 72 znanstvena rada, te nekoliko sveučilišnih udžbenika.