pregleda

Tomo Marić - Lopta za Peru Perovića


Cena:
600 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Grad: Kragujevac,
Kragujevac-Stari Grad
Prodavac

messidor (288)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 614

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Autor: Domaći
Oblast: Rukomet
Jezik: Srpski

Autor: Tomo Marić
Izdavač: `Savjet za sport grada`, Banja Luka
Broj strana: 174
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 29 cm

„Onaj ko ne izdaje sebe, nikog i ne izdaje“, često je citirao Dobricu Ćosića legendarni utemeljivač i jedan od osnivača RK Borac Petar Pero Perović, dok mi je besedio o svom životu, a iz te njegove priče izrodila se i knjiga „Lopta za Peru Perovića“, sad već daleke 2000.godine.

U ovom vremenu svakojakih čuda, čudesa i čudovišta, nemimoilaze i sport, Perovićeva beseda zvuči nestvarno, koliko opominje toliko i otkriva vrata za nadu da je verovanje ,ipak, simbol istine i svetlosti:

…U Banja Luci je godinama vladao duh ’zajedništva grada’. Govorio sam o tome bezbroj puta da je sa mojom generacijom i njenim velikim mečevima živela cela Banja Luka. To pripadanje prenosilo se i na druge sportove. Rukometaši su, kad su god bili u prilici zbog svojih obaveza, bodrili fudbalere Borca, zajedno sa njima preživljavali odsudne bitke, protiv Slobode iz Tuzle i Željezničara iz Sarajeva za ulazak u Prvu ligu 1961.godine. Svakodnevno smo se družili sa Tomom Knezom, Branom Krivokućom, Mlađom Timotijevićem, Muhamedom Kulenovićem, ili sa bokserima Slavije Mijom Jandrićem i Draganom Batarom, bokserskim radnicima Sredojom Zekanovićem i Tomom Palankinom, šahistima Štrocom Šuvalićem i Mihailom Mihaljčišinom, gimnastičarima Rankom Cvijetićem, Vladom Đurasovićem, Mirkom – Pikijem Petričevićem, Medom Selimovićem, Miroslavom Nikićem… Isto pravilo ’duha zajedništva’ važio je i kad je glumac Husein Čokić briljirao u filmu ’Licem u lice’, ili kada je na Opatijskom festivalu trijumfovao pevač Boško Orobović. Banja Luka je, uz izuzetne sportiste, imala izuzetne i prijatelje sporta Jovu Božića i Slavka Zamolu koji su bili neprevaziđeni tandem u pesmi i u izdržljivosti u piću, Dragu Kolaka, šahistu i filozofa, Dušana Mutića, filozofa i pesnika ulice, Vladu Dijaka, humoristu, novinarske veterane Đorđa Čiču, Jaroslava Kolešku i dopisnika Politike Vuka Jelovca, umetnika – fotografije Duška Momčilovića, načinio je prve profesionalne snimke sa rukometnih utakmica, zatim slikara Božu Nikolića, u Evropi znanog ugostitelja Milkana Gojića, heroja iz rata Dragu Mažara, bio je laf u životu, doktore Slavka Pišteljića i Andriju Mikeša, ugostitelje Vinka Jungića i Marka Prajsa, braću Popović, Đoko i Pero, proslavili su banjalučki moto sport, Ljubu Klindića, sjajnog privrednika i čoveka, tek glumca Vladu Zeljkovića, Adema Čejvana…“

Senke duboke, uvek su bistrile sećanja, tako i Petra Pere Perovića: „…Bojim se da su ta vremena ljudskog i sportskog zajedništva iščezla, a ne bi trebalo. Entuzijazam i ljubav prema Borcu koji je tada pedesetih godina dvadesetog veka dominirao Banja Lukom pripada davno prošlom vremenu. Moja je dužnost da ovde i sada pomenem bar deo onih čije je srce kucalo za Borac bio on fudbalski, rukometni, košarkaški, atletski: Milenka Jakšića, Dušana Bogojevića, Tošu Papića, Milana i Dragana Tošića, Joju Karapetrović, Asima Džinića, Miloša Marijanovića, Dušana Stanivukovića, Peru i Vladu Bojkovskog, Branu Bosnića, Fikreta Džankića, Kemala Ekića – Karla, Vladu Ercega, Hamdiju Kadunića, Tomislava Karadžu, Gugu Lazarevića, Božu Jovetića, Jovicu Cvijetića, Nadu Malešević…Kad sam govorio o novinarskim veteranima onog vremena, zajedno s mojom generacijom, na novinarsku scenu je stupio i Limun Papić koji je svojim pisanjem ostavio dubok trag u istoriji Borca baš koliko dubok trag i Božo Jovanović – Srbin, bio je odličan fudbaler, a veliki rukometni radnik. Beskonačna je ova lista, kao što je beskonačna bila i ljubav Banjalučana prema sportu, iskrena i od srca, ma o kojem Borcu da je bilo reči… Pogotovo smo tu energiju osetili mi u rukometu zahvaljujući neponovljivom pedsedniku Marku Aničiću, treneru Voji Misaljeviću, ’tehniku’ Sejmanu Ibrahimbegoviću...“

Tomo Marić na književnoj večeri posvećenoj promociji ove knjige

Knjiga je vrlo dobro očuvana, osim što je prednja korica blago nagužvana pri ivici a na zadnjoj ima par sitnih udubljenja. Moguće je da fali beli predlist.

Predmete šaljem isključivo nakon uplate na moj tekući račun.
Roba se prodaje u stanju prikazanom na slikama; ostale ocene su date vizuelno.
Ne snosim odgovornost za eventualni gubitak pošiljke; diskove i knjige pakujem besprekorno, tako da ne snosim ni odgovornost za štetu nastalu prilikom transporta.
Knjige i diskove šaljem kao preporučenu pošiljku: uplata naznačenog iznosa za predmet + poštarina.
Privremeno ne šaljem na Kosovo i u inostranstvo; ukoliko kupac ima adresu u Srbiji na koju mogu poslati molim da me kontaktira u vezi plaćanja.
Ukoliko niste sigurni u vezi kupovine ili rokova predviđenih pravilima Kupinda - nemojte potvrđivati kupovinu.
Pitajte sve što Vas zanima u vezi sa ponuđenim predmetima putem kupindo poruka, odgovaram na sva pitanja.
Kupac uvek prvi ostavlja ocenu. Isto važi i za mene ukoliko sam kupac.

Predmet: 73453937
Autor: Tomo Marić
Izdavač: `Savjet za sport grada`, Banja Luka
Broj strana: 174
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 29 cm

„Onaj ko ne izdaje sebe, nikog i ne izdaje“, često je citirao Dobricu Ćosića legendarni utemeljivač i jedan od osnivača RK Borac Petar Pero Perović, dok mi je besedio o svom životu, a iz te njegove priče izrodila se i knjiga „Lopta za Peru Perovića“, sad već daleke 2000.godine.

U ovom vremenu svakojakih čuda, čudesa i čudovišta, nemimoilaze i sport, Perovićeva beseda zvuči nestvarno, koliko opominje toliko i otkriva vrata za nadu da je verovanje ,ipak, simbol istine i svetlosti:

…U Banja Luci je godinama vladao duh ’zajedništva grada’. Govorio sam o tome bezbroj puta da je sa mojom generacijom i njenim velikim mečevima živela cela Banja Luka. To pripadanje prenosilo se i na druge sportove. Rukometaši su, kad su god bili u prilici zbog svojih obaveza, bodrili fudbalere Borca, zajedno sa njima preživljavali odsudne bitke, protiv Slobode iz Tuzle i Željezničara iz Sarajeva za ulazak u Prvu ligu 1961.godine. Svakodnevno smo se družili sa Tomom Knezom, Branom Krivokućom, Mlađom Timotijevićem, Muhamedom Kulenovićem, ili sa bokserima Slavije Mijom Jandrićem i Draganom Batarom, bokserskim radnicima Sredojom Zekanovićem i Tomom Palankinom, šahistima Štrocom Šuvalićem i Mihailom Mihaljčišinom, gimnastičarima Rankom Cvijetićem, Vladom Đurasovićem, Mirkom – Pikijem Petričevićem, Medom Selimovićem, Miroslavom Nikićem… Isto pravilo ’duha zajedništva’ važio je i kad je glumac Husein Čokić briljirao u filmu ’Licem u lice’, ili kada je na Opatijskom festivalu trijumfovao pevač Boško Orobović. Banja Luka je, uz izuzetne sportiste, imala izuzetne i prijatelje sporta Jovu Božića i Slavka Zamolu koji su bili neprevaziđeni tandem u pesmi i u izdržljivosti u piću, Dragu Kolaka, šahistu i filozofa, Dušana Mutića, filozofa i pesnika ulice, Vladu Dijaka, humoristu, novinarske veterane Đorđa Čiču, Jaroslava Kolešku i dopisnika Politike Vuka Jelovca, umetnika – fotografije Duška Momčilovića, načinio je prve profesionalne snimke sa rukometnih utakmica, zatim slikara Božu Nikolića, u Evropi znanog ugostitelja Milkana Gojića, heroja iz rata Dragu Mažara, bio je laf u životu, doktore Slavka Pišteljića i Andriju Mikeša, ugostitelje Vinka Jungića i Marka Prajsa, braću Popović, Đoko i Pero, proslavili su banjalučki moto sport, Ljubu Klindića, sjajnog privrednika i čoveka, tek glumca Vladu Zeljkovića, Adema Čejvana…“

Senke duboke, uvek su bistrile sećanja, tako i Petra Pere Perovića: „…Bojim se da su ta vremena ljudskog i sportskog zajedništva iščezla, a ne bi trebalo. Entuzijazam i ljubav prema Borcu koji je tada pedesetih godina dvadesetog veka dominirao Banja Lukom pripada davno prošlom vremenu. Moja je dužnost da ovde i sada pomenem bar deo onih čije je srce kucalo za Borac bio on fudbalski, rukometni, košarkaški, atletski: Milenka Jakšića, Dušana Bogojevića, Tošu Papića, Milana i Dragana Tošića, Joju Karapetrović, Asima Džinića, Miloša Marijanovića, Dušana Stanivukovića, Peru i Vladu Bojkovskog, Branu Bosnića, Fikreta Džankića, Kemala Ekića – Karla, Vladu Ercega, Hamdiju Kadunića, Tomislava Karadžu, Gugu Lazarevića, Božu Jovetića, Jovicu Cvijetića, Nadu Malešević…Kad sam govorio o novinarskim veteranima onog vremena, zajedno s mojom generacijom, na novinarsku scenu je stupio i Limun Papić koji je svojim pisanjem ostavio dubok trag u istoriji Borca baš koliko dubok trag i Božo Jovanović – Srbin, bio je odličan fudbaler, a veliki rukometni radnik. Beskonačna je ova lista, kao što je beskonačna bila i ljubav Banjalučana prema sportu, iskrena i od srca, ma o kojem Borcu da je bilo reči… Pogotovo smo tu energiju osetili mi u rukometu zahvaljujući neponovljivom pedsedniku Marku Aničiću, treneru Voji Misaljeviću, ’tehniku’ Sejmanu Ibrahimbegoviću...“

Tomo Marić na književnoj večeri posvećenoj promociji ove knjige

Knjiga je vrlo dobro očuvana, osim što je prednja korica blago nagužvana pri ivici a na zadnjoj ima par sitnih udubljenja. Moguće je da fali beli predlist.
73453937 Tomo Marić - Lopta za Peru Perovića

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.