| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1979
ISBN: 71
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Pierre Naville
Izdavač: Školska knjiga, Zagreb
Edicija: Biblioteka „Suvremena misao”
Godina: 1979
Obim: 213 str.
Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji.
„U susret automatiziranom društvu: problemi rada i automatizacije” je sociološka i filozofska studija francuskog sociologa Pierrea Navillea, objavljena na našim prostorima 1979. godine.
Knjiga se bavi radikalnim promjenama koje donosi tehnološki napredak u drugoj polovici 20. stoljeća. Glavni fokusi analize uključuju:
- Transformacija rada: Kako uvođenje automatizacije, kibernetike i prvih računala transformira klasični industrijski rad.
- Ekonomski odnosi: Utjecaj tehnologije na podjelu rada, produktivnost i ekonomsku strukturu modernog društva.
- Slobodno vrijeme vs. radno vrijeme: Autor preispituje kako nestanak tradicionalnih fizičkih poslova mijenja ljudsku svakodnevicu i otvara pitanje upravljanja slobodnim vremenom.
- Društveni kontekst: Naville kritički analizira definiciju automatizacije unutar kapitalističkih i socijalističkih društvenih sistema.
Pierre Naville (1903–1993) bio je fascinantna i svestrana francuska intelektualna figura 20. stoljeća. Njegov životni put bio je jedinstven jer je uspio spojiti tri naizgled potpuno nespojiva svijeta: umjetnički nadrealizam, radikalni politički aktivizam i egzaktnu sociologiju rada.
Mladi Naville se 1924. godine priključio pariškom krugu nadrealista, grupi pjesnika i umjetnika predvođenih Andréom Bretonom. Zajedno s pjesnikom Benjaminom Péretom, Naville je bio prvi urednik čuvenog časopisa „La Révolution surréaliste” (Nadrealistička revolucija). Brzo je shvatio da se umjetnost ne može revolucionirati ako se ne promijeni i samo društvo. Već 1926. napisao je pamflet kojim je pokušao usmjeriti nadrealiste s anarhizma prema marksizmu.
Njegova potraga za „materijalnim čekićem” koji će razbiti društvene okove odvela ga je direktno u politiku. Postao je član Komunističke partije Francuske, ali je iz nje izbačen već 1928. zbog neprihvaćanja staljinizma. Naville postaje jedan od ključnih vođa francuskog trockističkog pokreta (Lijeva opozicija). Blisko je surađivao s Lavom Trockim, kojeg je posjećivao i o kojem je kasnije napisao memoare. Tijekom njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, ilegalno je pisao i objavljivao knjige iz filozofije i psihologije kako bi branio materijalističku misao od profašističkog Vichyjevog režima.
Nakon Drugog svjetskog rata, Naville se povlači iz aktivne stranačke politike i potpuno posvećuje znanstvenom radu. Postaje dugogodišnji direktor u prestižnom francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS). Proučavanje modernih transformacija društva, s posebnim naglaskom na to kako tehnologija (automatizacija i računala) mijenja položaj radnika. Vodio je prva velika međunarodna istraživanja o utjecaju automatizacije (1956–1958). Njegovo najopsežnije teorijsko djelo je „Novi Levijatan” (Le Nouveau Léviathan, izdano u nekoliko svezaka), koje je djelomično prevođeno i na našim prostorima.
Pierre Naville je ostao dosljedan svojim idejama do samog kraja života. Čak i kada je postao priznati državni znanstvenik, sebe je i dalje smatrao „buntovnom žrtvom opresije” i borcem za ljudsku emancipaciju kroz sintezu znanosti i slobode.