| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1966
ISBN: 242
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Žorž Gurvič / Georges Gurvitch
Izdavač: Naprijed, Zagreb
Godina: 1966
Obim: 537 + 487 str.
„Sociologija I-II” francuskog sociologa ruskog porekla Žorža Gurviča (Georges Gurvitch) predstavlja jedno od najznačajnijih i najobimnijih enciklopedijskih dela u oblasti klasične sociološke teorije na našim prostorima.
U pitanju je kapitalno dvotomno delo ukupne obimnosti od oko 1.033 stranica, prepoznatljivo po teorijskom konceptu „dubinske sociologije” i analizi „totalnih društvenih pojava”.
Dela su strukturirana tako da pokrivaju ključne oblasti opšte i posebne sociologije kroz kritičke preglede svetskih stručnjaka tog doba.
Sociologija – Knjiga I
- Uvod: Teorijsko-metodološki okvir i istorija sociologije.
- Problemi opšte sociologije: Gurvičeva koncepcija mikro i makrosociologije.
- Problemi morfologije društva: Geografska i demografska struktura zajednica.
- Problemi ekonomske sociologije: Veza između privrede i društvenih odnosa.
- Problemi industrijske sociologije: Rad, tehnologija i industrijski sistemi.
Sociologija – Knjiga II
- Problemi političke sociologije: Država, vlast, političke partije i interesne grupe.
- Sociologija tvorevina civilizacije: Glavne grane uključujući sociologiju znanja, prava i religije.
- Problemi kolektivne i društvene psihologije: Međusobni uticaj psihe pojedinca i društvene svesti.
- Arhajska i istorijska društva: Odnosi i razlike između primitivnih zajednica i modernih civilizacija.
Žorž Gurvič (Georges Gurvitch, 1894–1965) bio je jedan od najuticajnijih francuskih sociologa i pravnih teoretičara 20. veka. Njegov životni i naučni put spaja rusku filozofsku tradiciju, nemačku fenomenologiju i francusku sociološku školu, što je rezultiralo jedinstvenim teorijskim sistemom poznatim kao „dubinska sociologija”.
Rođen je u Novorosijsku (Ruska Imperija). Studirao je pravo u Sankt Peterburgu. Tokom ruske revolucije 1917. godine bio je politički aktivan, ali je zbog neslaganja sa boljševičkim režimom i cenzurom napustio zemlju 1920. godine. Živeo je u Pragu i Nemačkoj, gde je potpao pod snažan uticaj fenomenologije Edmunda Huserla i Martina Hajdegera. Francusko državljanstvo dobija 1928. godine. Tokom nacističke okupacije Francuske, kao Jevrej i antifašista, beži u SAD. U Njujorku je osnovao Francuski institut za napredne studije. Nakon rata vraća se u Pariz. Postaje profesor na prestižnoj Sorboni (1948) i osnivač Centra za sociološke studije (Centre d`études sociologiques). Bio je osnivač i urednik uticajnog časopisa Cahiers internationaux de sociologie.
Gurvič je bio oštar protivnik dogmatizma, krutih šablona i pojednostavljenih podela u društvenim naukama. Njegova sociologija je izrazito dinamična. Društvenu stvarnost je posmatrao kroz slojeve (poput geoloških slojeva). Na površini je ono što je vidljivo – zgrade, organizacije, pravni kodovi. Kako se ide dublje, nailazi se na društvene uloge, kolektivne simbole, a na samom dnu (u `dubini`) nalaze se kolektivna psihička stanja, neobuzdane društvene inovacije i živa ljudska praksa. Preuzimajući termin od Marsela Mosa, Gurvič je tvrdio da se društvo ne može posmatrati parcijalno (samo kroz ekonomiju ili samo kroz politiku). Društveni fenomen je uvek celovit i sadrži ekonomske, pravne, religijske i psihološke elemente odjednom.
Gurvič je klasifikovao različite oblike ljudskog znanja (percepcija spoljašnjeg sveta, političko znanje, naučno, filozofsko, religijsko) i proučavao kako različiti društveni slojevi i tipovi društava stvaraju i koriste te oblike znanja. Smatrao je da država nije jedini izvor prava. Svaka funkcionalna grupa (sindikat, fabrika, udruženje) stvara svoje sopstveno „društveno pravo” koje reguliše odnose unutar nje. Zato se smatra jednim od pionira sociologije prava.
Gurvič nije bio kabinetiski naučnik; bio je angažovani intelektualac. Bio je levičar, ali izrazito kritičan prema sovjetskom tipu komunizma i marksističkom dogmatizmu. Strastveno je zagovarao radničko samoupravljanje (pluralistički socijalizam) i decentralizaciju moći.
Pored enciklopedijskog dvotomnika „Sociologija”, Gurvič je autor knjiga:
- Ideja društvenog prava (L`Idée du droit social, 1932)
- Savremeni sistemi sociologije (La vocation actuelle de la sociologie, 1950)
- Društveni okviri znanja (Les cadres sociaux de la connaissance, 1966 – objavljeno posthumno)