| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 717
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
`Studije iz sociologije umjetnosti` (Études de sociologie de l`art) kapitalno je djelo francuskog istoričara umjetnosti i sociologa Pjera Frankastela (Pierre Francastel). Ova knjiga predstavlja jedan od temelja moderne sociologije umjetnosti, u kojoj autor odbacuje tradicionalno posmatranje umjetnosti kao puke estetske dekoracije ili direktnog odraza ekonomije.Na prostorima bivše Jugoslavije, knjiga je objavljena 1974. godine u izdanju beogradskog `Nolita`, kao 39. svezak u kultnoj biblioteci Sazvežđa, a prevod potpisuje istaknuti istoričar umjetnosti Božidar Gagro.
Pierre Francastel (francuski: [fʁɑ̃kastɛl]; 8. lipnja 1900. u Parizu – 2. siječnja 1970. u Parizu) bio je francuski povjesničar umjetnosti, najpoznatiji po korištenju sociološke metode.
Karijera
Francastelovo početno razdoblje studija bilo je u književnosti, na Sorbonni. Radio je na konzervaciji zgrada u Versaillesu dok je istraživao za svoj doktorat, koji je bio o skulpturi Versaillesa, a 1928. objavio je monografiju, uključujući kritički katalog, o francuskom kiparu iz sedamnaestog stoljeća Françoisu Girardonu. Godine 1930. imenovan je ravnateljem Varšavskog instituta Français, a 1936. imenovan je profesorom na Sveučilištu u Strasbourgu. Godine 1948. imenovan je prvim profesorom sociologije umjetnosti na École pratique des hautes études u Parizu.[1]
Francastelovi istraživački interesi varirali su između francuskog sedamnaestog i devetnaestog stoljeća, ali njegova sociološka metodologija, pod snažnim utjecajem djela Émilea Durkheima, ostala je intelektualna osnova na kojoj su organizirani njegova znanstvena misao i korpus. Francastel je također poznat po promicanju prostornih pitanja, i fizičkih i konceptualnih, nagovještavajući `prostorni zaokret` kasnijih znanstvenika poput Henrija Lefebvrea.[2] Dva njegova ključna djela, koja naglašavaju Francastelov pogled na umjetnost kao sustav koji je i ugrađen u društvene odnose i produktivan, su njegova djela Art et Sociologie (1948.) i Peinture et Société (1951.).