Godina izdanja: 1968
ISBN: 420
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autorka: Vera Stein Erlich
Naslov: U društvu sa čovjekom - Tragom njegovih kulturnih i socijalnih tekovina
Izdavač: Naprijed, Zagreb
Godina: 1968
Obim: 401 str.

Na nekoliko stranica knjige je podvlačeno hemijskom, što je prikazano na fotografiji, no big deal. Knjiga je dalje u rednom stanju i čitljiva.

Interes za čovjeka i njegov život spada u najstarije naučne interese. Pitanja u vezi s čudnim susjedima - barbarima - fascinirala su ne samo stare Grke nego i ljude koji su živjeli 100.000 godina prije njih. Krapinski pračovjek, Kada je zapazio strane i diferentne ljude prilikom seoba i lova, vjerojatno je sebi postavljao pitanja koja nisu sasvim različita od pitanja određenih u ovoj knjizi.

U 30 poglavlja prikazani su problemi kulture i socijalne strukture, a obuhvaćen je i razvitak čovjeka od vremena kada sišao s grana pred milion godina - do danas, kada je poletio u svemir. U pojedinim poglavljima, kao na primer i u onima o zadružnoj porodici, ljubavnim i seksualnim odnosima, plemenskoj organizaciji, satisfakciji, dragovoljnom udruživanju, prikazani su odnosi na dvije razine: kod ,,primitivnih" van evropskih plemena i u seljačkim kulturama. Za odnose u seljačkoj sredini primjeri su najviše uzimani sa slavenskog juga.

Pitanja obrađena u pojedinim poglavljima nadalje su osvijetljena pomoću 35 tekstova, izabranih iz naučnih djela i reportaža sa različitih dijelova svijeta. Ovi prikazi uključuju teme kao luk i strelica Indijanaca Ognjene Zemlje, ljudožderske praktike australskih domorodaca, ljubavni odnosi na otocima Oceanije, običaj ,,mestica zatvorene" - mješanaca - u latinskoj Americi, ali i porodičnu zadrugu u Makedoniji i u Hrvatskoj, intimna prijateljstva slavonskih djevojaka, Sevdah u Bosni, četovanje i pljačke u Sandžaku, hajdukovanje u Hercegovini. Akcenti međutim nisu na „egzotičnim” običajima, nego na pojavama koje nalazimo kod svih ljudskih zajednica.

Knjiga je proizišla od predavanja autorice o socijalnoj antropologiji na Zagrebačkom sveučilištu. Međutim, kako postoji danas izrazita tendencija za zbliženjem raznih socijalnih nauka, obrađene teme imaju značenje ne samo za antropologiju ili etnologiju nego jednako iz sociologiju i socijalnu psihologiju. Premda je način prikaza strogo naučan, knjiga će jamačno biti veoma privlačna i za širu čitalačku publiku. U njoj su komplicirani problemi prezentirani jednostavno i plastično, bez formulacija koja bi bile za laika teško razumljive. Kako autorica intimno poznaje Amerike - anglosaksonsku i latinsku - kao i mnoge evropske zemlje, a naročito južnoslavensku patrijarhalnu sredinu, prilaz svim problemima je konkretan i neposredan.

Vera Stein Ehrlich (Zagreb, 4. 10. 1897 - Zagreb, 31. 8. 1980), jugoslavenska socijalna antropologinja i izdanak poznate zagrebačke porodice Ehrlich. Dala je značajan znanstveni prilog antropologiji u SR Hrvatskoj.

Vera Stein Ehrlich je rođena 4. 10. 1897 u uglednoj zagrebačko-židovskoj porodici Ehrlich od oca Adolfa i majke Ide Ehrlich. Odrasla je u Zagrebu uz mlađu sestru Inu. Studirala je pedagogiju i psihologiju u Berlinu i Beču. Sa 19 godina počela je objavljivati radove o psihološkim i pedagoškim problemima. U desetljeću pred Drugi svjetski rat objavila je knjige o problematici odgoja djece i omladine (1933, 1934, i 1936 godine). U sklopu petnaestak studija tih godina je pisala o metodama i značenju crtanja te o knjigama za djecu, a rad o utjecaju bolesti na karakter djeteta je rezultat suradnje s suprugom dr. Benom Steinom. U to doba bavila se posebno individualnom psihologijom, vjerojatno i pod utjecajem dostignuća austrijskog psihologa Alfreda Adlera, kome je pisala nekrolog u glasilu Bogoštovne izraelske općine Zagreb `Židov`. U tom se istom razdoblju Vera je počela zanimati i problemom položaja žena u tadašnjem jugoslavenskom društvu. Bila je među prvima koji su te probleme počeli razmatrati znanstveno, da bi potakla promjenu politike, pravnih normi i odnosa društva prema ženi, da bi jugoslavenske žene istrgnula iz položaja člana društvene zajednice drugoga reda. Isto tako je proučavala aktivnosti žena u privredi. Pisanjem je poticala njihovo aktiviranje u društvu, te se borila za njihovo pravo glasa. Već 1935 godine svojim je radovima isticala uspjehe feminističkog pokreta. Zanimao ju je proces oslobođenja žena od tutorstva muškarca koji su im još uvijek pravno bili nadređeni. Bio je to logičan slijed širenja njezina interesa. Obespravljenost i nezaštićenost žene u tadašnjem konzervativnom patrijarhalnom društvu motivirala je, na nepravde senzibilnu Veru, na istraživački i prosvjetiteljski rad. Proučavala je život seoskih obitelji i međugeneracijske odnose. Psihološka analiza životnih situacija uvodila ju je u područje socijalne antropologije. Tada je već izradila anketu s pitanjima koja su joj omogućavala uvid u društvenu situaciju u seoskim sredinama. Uz to je omogućavala su joj analizu statusa žene i međuodnosa članova porodice i obitelji. Anketu je odaslala mnogobrojnim suradnicima na prostoru Kraljevine Jugoslavije. U vrijeme samog početka Drugog svjetskog rata dobila je odgovore iz 300 sela.

Do početka Drugog svjetskog rata pripadala je grupi naprednih jugoslavenskih intelektualaca. Nakon Aprilskog rata tj. po okupaciji Kraljevine Jugoslavije prebjegla je u Split, gdje se 1942 aktivno uključila u Narodno oslobodilački pokret/borbu (NOB). Tijekom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tj. Holokausta, ustaše su ubile Verinog supruga Benu Steina i nećaka Aleksandera Savića. Nakon rata doktorirala je kulturnu antropologiju na američkom Berkeleyu, gdje je ujedno od 1952 do 1960 predavala antropologiju Hrvata i Južnih Slavena. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) bila je bliska suradnica američkog antropologa Alfreda L. Kroebera.[2] Suradnju s njime, kao i sa isto tako značajnim američkim znanstvenikom Robertom Lowiem, smatrala je važnim poticajem i pomoći njezinu izrastanju u vrsnu socijalnu antropologinju. Smatrala je presudnim njihov utjecaj na njezino prihvaćanje antropoloških spoznaja kojima se približavala već i ranije u svom prijeratnom proučavanju. Povratkom u SFR Jugoslaviju predavala je socijalnu antropologiju na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Bavila se istraživanjem položaja žene u tradicijskim društvima i preobrazbom seoske obitelji. Vera je u poslijeratnim radovima razrađivala faze evolucije odnosa i strukture seoskih obitelji, analizirala je primjere kolektivizma kao indikativne faze predindividualističkih procesa u južnoslavenskom društvenom miljeu. Prema individualnom i socijalnom ponašanju definirala je regionalni tradicijski kulturni kompleks. Uočavala je i promjene u `plemenskom` društvu planinskih predjela SFR Jugoslavije. Analizirala je vrednote i njihovo valoriziranje od strane društvene grupe, odnosno indicije međukulturnih utjecaja. Međugeneracijski odnosi, transformacije porodice, promjene shvaćanja i ponašanja grupe i pojedinca, bili su stalno u njezinu interesu ko i fenomen autoriteta. Njezina dva djela, `Porodica u transformaciji` iz 1964 i `U društvu s čovjekom` iz 1968, su sve do danas posebnost u etnološkoj i sociološkoj literaturi. Korišteni su kao udžbenici na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sarajevu, a zatim i u Nizozemskoj, SAD-u i Engleskoj, gdje je u nekoliko navrata bila gost profesor na katedrama za sociologiju. Uz proučavanje odnosa među spolovima u patrijarhalnim seoskim sredinama, Vera je razmatrala i institut nevjenčanih brakova. Njezine analize su u kontekstu zbivanja u rodovskim zajednicama, pa su je dovele do zaključaka o regionalnoj `kulturnoj klimi`.

Vera je izvanredno dobro poznavala međuljudske i obiteljske odnose na velikom dijelu jugoistočne Europe, ali i karakteristike življenja drugih autohtonih kultura, kako je znala govoriti: od Arktika do Antarktika. To široko znanje koristila je i u kompariranju problema i procesa promjena. Kao pasionirana proučavateljica svakom je prilikom bilježila podatke. Posljednjih dvadeset godina života provela je u SFR Jugoslaviji i većinom se posvetila proučavanju procesa u ruralnom kulturnom miljeu SR Hrvatske i širim susjednim planinskim područjima. S godinama sve je rjeđe bila prisutna na znanstvenim skupovima, posljednje predavanje na simpoziju o zadruzi odslušala je u američkom Bloomingtonu 1973 godine. No, i dalje je bila aktivna u stručnim društvima, ponajprije u komisiji za unapređenje razvitka obitelji i za rješavanje socijalnih problema žena u SR Hrvatskoj. U njezinom zagrebačkom stanu, u Visokoj 10, posjećivali su je kolege iz raznih zemalja, ali i mnogi njezini zagrebački prijatelji kao npr. sociolog Rudi Supek, etnologinja Marijana Gušić i drugi. Voljela je raspravljati o problemima struke i mladima prenositi svoja znanja. Ponosila se da je 1979 godine prva dobila nagradu SR Hrvatske Kata Pejnović za znanost.

Vera Stein Ehrlich je umrla 31. 8. 1980 godine u Zagrebu. Pokopana je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj u porodičnoj grobnici.

Djela:
- Kolektivni rad u savremenoj školi, Minerva, 1933
- Metoda Montessori u školi, Minerva, 1934
- Individualna psihologija u školskoj praksi, Minerva, 1934
- Današnje dijete : problemi savremenog odgoja, Izdanje Atlas nakladnog zavoda, 1936
- Porodica u transformaciji : studija u tri stotine jugoslavenskih sela, Naprijed, 1964
- U društvu s čovjekom : tragom njegovih kulturnih i socijalnih tekovina, Naprijed, 1968