ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1985
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Igor Mandić - Što, zapravo, hoće te žene?
NIŠRO, Varaždin / Istarska naklada, Pula, 1985
160 str.
tvrdi povez
stanje: vrlo dobro

Kataklizma feminizma

ŠTO ZAPRAVO HOĆE TE ŽENE? - možda je najprovokativnije pitanje pomoću kojega jedan pisac može uspjeti kod čitateljica! Zaplećući se feministkinjama medu suknje (ako ih još uopće nose?), IGOR MANDIĆ prihvatio je spomenuti rizik, kao i druge prije ovoga. Naime, mnogi su ženski pokreti doveli u sumnju mušku supremaciju, tako da brojne Amazonke jurišaju na preostale utvrde falokratske civilizacije. Tu je činjenicu Mandić kod nas uvidio među prvima, pa se kao kavalir ponudio da im bude od pomoći. Već prije desetak godina on je pisao o nekim oblicima ženskog oslobađanja, ali kad su naše žene preuzele iste ili slične probleme u svoje ruke, I. Mandić se naizgled povukao. Tada je on postao komentator sa strane, sumnjičavo gledajući do kakvih se razmjera razvio taj pokret ljepšega spola.
U takvom borbenom zagrljaju stoji knjiga sabrana na temu: »Što, zapravo, hoće te žene?«. U njenim poglavljima Goli muškarac«, »Defloriranje morala«, »Feminizam po JUS-u« i »Neofeminizam -nalaze se izrazito polemički i ironički intonirani tekstovi, od kojih svaki može zapaliti varnicu. Sve su to noviteti na literarno-feminističkoj tržnici ideja, kreirani i skrojeni prema zahtjevima vişoko razvijena spisateljskog stila.
Igor Mandić rođen je 1939. u Šibeniku, maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958, a diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. godine stalno je zaposlen u zagrebačkom NIŠRO »Vjesnik, oženjen je sa S. (onom s posvete) od 1967, s kojom ima jednu kćerku (16 1/2 g). Stalno živi u Zagrebu, a rad udružuje s redakcijama i izdavačima i u drugim republikama.

Iz (dosadašnjih) kritičkih osvrta na ovu knjigu:

Ali, ono što je tim ženama zapravo na umu (i što je Mandić na vrijeme otkrio i upozorio javnost) zapravo je promiskuitet. Kada tako lijepo, sa vrtićima i društvenom prehranom, sredi muža i djecu, e onda će njena seksualna energija napokon razulareno prohujati planetarnim haremom. Jer, ako su drugi muškarci i muževi naivni, pa misle da se suština emancipacije sastoji u jednakim pravima, Igor se nipošto ne da zavarati tako prozirnim razlozima. Osim što takve žene vole vlast pa jedva čekaju da je otmu muškarcima, da zatim same ne bi ništa radile, krajnji (tajni) cilj njihove navodne emancipacije je upravo promiskuitet. (...) Ta amoralna bića (da li ženska?), te popišmanjene ženturače, to su, naravno, feministkinje. I neka onda netko kaže kako Igor Mandić nije na vrijeme skrenuo pažnju na tog bauka koji kruži Balkanom!
Slavenka Drakulić Ilić, Intervju, 26. X 1984.

Tako i Mandić. Početkom sedamdesetih furao se na feminizam, afirmativno pisao o njemu, a potom je, kad se pokret donekle institucionalizirao, skužio da bi to moglo škoditi njegovu imageu vječnog opozicionara i nemilice opičio po feminizmu i feministkinjama. Na kraju ga je, uz objašnjenje da su njemu zanimljive samo nove, prevratničke ideje, skroz pokopao. Osnovna zamjerka Mandićevim napisima bila bi nazočnost dvostrukog morala, naime javnog i privatnog. Pimpek, gole sise i stražnjice su O.K. dok se zadržavaju u sferi apstraktnog razmatranja. Stoga Mandić savjetuje da se odbace krpice, toplo preporuča nudističke plaže, rogobori protiv hulahupki. No, čim se te iste gole sise ili pimpek pojave na TV ekranu: jao i pomagaj..
Edvard Popović, Polet, 23. XI 1984.

Mandić je, dakle, svojevremeno pažljivo pratio šta se dogada na svetskoj duhovnoj i društvenoj sceni, a zatim pokret za oslobođenje žena predočio našoj javnosti u kojoj je oglašavanje feministkinja počelo s velikim zakašnjenjem. Da nije bilo I.M. možda žene kod nas ni do danas ne bi počele borbu za svoja prava. (...) Igor Mandić izmislio je, dakle, YU feminizam. Dalekovid. kakvog ga je Bog dao, a sklon polemici (trinaest knjiga za 45 godina života), znao je da je broj tema o kojima želi da raspravlja s drugim ljudima ograničen, pa je uvezao jednu koja je (gotovo) neiscrpna. Ima za to još jedan neupadljiv razlog: Igor Mandić voli i razume žene!
Radojka Jahić, Reporter, 20. XI 1984.

Mandić se... na nekoliko mjesta odlučno ograduje od onih koji njegovu kritiku feminizma dovode u kontekst protuženskog djelovanja: ne počinje Mandić slučajno svoju knjigu reprezentativnim izborom negativnih ocjena svojih kritika feminizma.
Josip Pavičić, Vjesnik, 18. XII 1984.

Dvojak je utisak koji ostaje posle čitanja ove najnovije knjige Igora Mandića, kritičara bliskog novoj osećajnosti, peroborca koji gotovo uvek ide - uz dlaku! Zbog takvog njegovog opredeljenja (da se suprotstavi, pobuni, kontrira) izbio je i njegov, čini se ipak prividni, rat sa ženama. Tačnije, rat sa onim delom ženskog sveta koji se uključio u svetski feministički pokret. Kako, inače, objasniti Mandićevu spisateljsku dvospolnost: čas je na strani žena, čas je protiv njih?
Mihailo Blečić, RTV revija, 28. XII 1984.

Negativne preporuke za autora ove knjige
Uvodna opomena
I GOLI MUŠKARAC
Dolje hulahupke
Goli muškarac
Erotska tržnica
Dolje glupe krpice
Grudi na sunce
Sociologija frizeraja
II DEFLORIRANJE MORALA
Seks na TV
Saka u trbuh
Dva seksualna problema
Defloriranje javnog morala
Trijumf prostote
Seks pod okriljem SIZ-a
III FEMINIZAM PO JUS-u
Teško je biti muško
Trijumf ili slom muškog šovinizma
Feminizam po JUS-u [88]
Gospođe i drugarice erotografkinje
Kako dresirati muškarce?
Fenomen `ljubića`
Ženska ofenziva
Politika u postelji
Čemu erotska poezija?
Kuhinjska književnost
Što, u stvari, hoće te feministkinje?
IV NEOFEMINIZAM
Brzopleti jezik
Ženska vlast
Nevinost ženskog pisma
Bilješka
Indeks imena i pojmova

Za izdavače
Branko Hraščanec
Ratko Batel
Recenzenti
Vidosav Stevanović
Ivan Kušan
Urednici
Miloš Blečić
Tomislav Rakočević
Likovno-grafička oprema
Rade Rančić