| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2001.
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Beograd 2001. Mek povez sa klapnama, 150 strana.
Knjiga je odlično očuvana.
R14
Potrebna nam je teorija institucija koja će popraviti sadašnje
nesociološko viđenje ljudske kognicije, a takođe nam je potrebna i kognitivna teorija koja će nadoknaditi slabosti institucionalne analize. Tema je dovoljno široka, dovoljno aktuelna i neisprobana da omogući spekulativni pristup. Posredi je zapravo prva knjiga koju je trebalo da napišem posle tekstova o terenskom radu u
Africi. Umesto nje, napisala sam Čistotu i opasnost (Purity and Danger, 1966), kao pokušaj da stanje u Africi generalizujem na stanje u našem društvu. Prijatelji su mi u ono vreme govorili da je knjiga Čistota i opasnost mračna, intuitivna, i loše pripremljena. Bili su u pravu, i od tada sam neprestano nastojala da shvatim teorijsku i logičku kotvu koja mi je bila neophodna za izlaganje koherentne argumentacije o društvenoj kontroli nad kognicijom. Ova knjiga je još jedan post hoc uvod.
Meri Daglas, Kako institucije misle
“Knjiga ‘Kako institucije misle’ dobila je naslov kao ironični danak Levi Brilovom delu ‘Kako domoroci misle’ (‘How Natives Think’, 1926); jer, kao i Evans-Pričard, tako i Daglas veruje da je Levi-Bril jedno zanimljivo pitanje sasvim pogrešno postavio. Odgovor na pitanje ‘kako domoroci misle?’ glasi ‘ne drugačije od svakog drugog’; odgovor na pitanje kako svako misli – uglavnom, misli institucionalno.”
Iz: Ričard Fardon, “Meri Daglas: Intelektualna biografija”
Meri Daglas je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Oksfordskom univerzitetu. Na početku karijere bila je terenski istraživač u Belgijskom Kongu, gde je radila pod pokroviteljstvom Međunarodnog afričkog instituta. Bila je predavač iz antropologije na Oksfordu i na Univerzitetskom koledžu Londona, docent iz antropologije na Londonskom univerzitetu, a kasnije i profesor socijalne antropologije na istom univerzitetu. Godine 1977. došla je u Ameriku kao direktor za istraživanja kulture pri fondaciji Rasel Sejdž (Russel Sage), a 1981. je otišla na Univerzitet Nortvestern (Northwestern University) kao profesor humanističkih nauka pri fondaciji Avalon. Bila je gostujući profesor na Univerzitetu Prinston. Predavala je u Sjedinjenim Državama do 1988. Pored ostalih objavila je i sledeće knjige: Čistota i opasnost (1966), Prirodni simboli (1970), Svet bogova (1979), Rizik i krivica (1992).