| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Kraljevo, Kraljevo | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1971
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Izdavač: Narodni univerzitet "Braća Stamenković", Beograd 
Biblioteka XX vek, knj. 2 
Prevod i predgovor: Aleksandar I. Spasić 
Povez: broširan 
Broj strana: 139 
Pečatirana, vrlo dobro očuvana. 
 
Već desetak godina u svetu traje neobično živa rasprava o odnosu dveju kultura, humanističke i naučno-tehničke. Ova dihotomija nije nimalo nova. Ona se, u raznim vidovima, provlači kroz istoriju još od mitskih vremena, a unekoliko je odraz suprotnosti između diskurzivne i predstavne simbolike (dva ravnopravna vida čovekova simbolotvornog delanja), suprotnosti između racionalnog i orgijastičnog, umnog i čulnog, između Prometeja i Orfeja. 
 
Religijsko-ideološka uslovljenost Snouova zalaganja za izmirenje dveju kultura ispoljava se i na drugim razinama. On strepi za buduću efikasnost zapadne civilizacije, pa čak i zа funkciju njegove vlastite zemlje, Velike Britanije, u jedinstvenom svetu prevladanih neusaglašenosti u razvoju. On se plaši da Zapad ne bude zabran. Taj deo njegova izlaganja najpodložniji je kritici. Jer, bez obzira na privredno-naučno-tehnički stupanj razvoja, Zapad već jeste zabran, budući da je, u najboljem slučaju, tek diletantski i kolekcionarski upoznat sa glavninom vanevropskih kulturnih tokova. 
 
Taj evropski i belorasni egocentrizam ogleda se, pre svega, u dužebrižništvu i očinskom ponašanju silnika prema svima koji su manje srećni, manje bogati i manje moćni. Uopšte uzev, ideološke lekcije dolaze svima manjima i s leva i s desna, pa čak i od najdobronemernijih pojedinaca na tim stranama, kao što je, na primer, Č. P. Snou, koji izražava bojazan od nasilnog premošćenja jaza između siromašnih i bogatih, onih u razvoju i onih razvijenih. Snou žali što manje srećni bližnji ispoljavaju nestrpljenje, i strepi da predskaže koliko još vremena ostaje Zapadu zа efikasnu akciju dobre volje. 
 
(K-182)