Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Slavenka Drakulic - Hologrami straha

GZ Hrvatske, Zagreb, 1987.
Meki povez, nedostaje naslovni list, na kome je verovatno bila posveta, 234 strane.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

Hologrami straha je prvi i ujedno autobiografski roman hrvatske književnosti i publicistike autorke Slavenke Drakulić, objavljen 1987. godine, intimna je ispovijest i studija o bolesti u kojoj pripovjedačica (mlada žena) čeka i prolazi kroz složenu operaciju transplantacije bubrega u bolnici u Sjedinjenim Američkim Državama

Slavenka Drakulić (Rijeka, 4. srpnja 1949. – Sovinjak, 20. lipnja 2026.)[1][2] bila je hrvatska i švedska književnica i publicistkinja.

Slavenka Drakulić je rođena u Rijeci 1949. u Jugoslaviji. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom univerzitetu 1976. Od 1982. to 1992. je stalna novinarka za dvosedmične novine Start i sedmičnjak Danas (oba u Zagrebu), pišući uglavnom o feminističkim temama.

Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (Hologrami straha 1987.) i dokumentarni film o dijabetesu i transplantaciji bubrega, stanju koje i sama živi od 80-ih.

Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac Slaven Letica je je u jednom članku iz 1992. u Globusu optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su `vještice` i da `siluju` Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin `neidentificiranih muškaraca` protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.

Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken.

Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na Balkanu. U romanu Kao da me nema se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na BiH, dok Oni ne bi ni mrava zgazili je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Bibliografija

Hologrami straha (1987.)
Mramorna koža (1995.)
Božanska glad (1997.)
Smrtni grijesi feminizma (1984)
Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali (1991.)
Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata (1992.)
Cafe Europa: Život nakon komunizma (1996.)
Kao da me nema (2000.)
S.: A Novel about the Balkans (2001)
Pizza u Varšavi, torta u Pragu
`Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu (2005.)

Članci
Svi smo mi Albanci (1999) Arhivirano 2007-10-10 na Wayback Machine-u
Bosanske žene svjedoče (2001) Arhivirano 2007-10-10 na Wayback Machine-u