| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1969
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani
Prvo izdanje na srpskohrvatskom, 1969.
Prvo kolo Biblioteke HIT, Znanje - Zagreb.
Oprema Alfred Pal. Retko u ponudi.
Omot minimalno iskrzan i repariran, unutra odlično očuvano.
Autor - osoba Kundera, Milan, 1929-2023
Naslov Šala / Milan Kundera ; sa češkog preveo Nikola Kršić
Jedinstveni naslov Žert. srp
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1969
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1969 (Zagreb : „Ognjen Prica“)
Fizički opis 344 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Kršić, Nikola, 1928-1985 (prevodilac)
Aragon, Luj, 1897-1982 (autor dodatnog teksta)
Zbirka Hit : biblioteka moderne literature. ǂKolo ǂ1
Napomene Prevod dela: Žert
Str. 341-[345]: Ovaj roman koji smatram snažnim umjetničkim djelom / Louis Aragon.
„Nemoguće je dočarati svu suptilnost, komediju i mudrost ovog prelepog romana.“ – Salman Ruždi
Kad se sve uzme u obzir, u osnovi sam se slagao sa svakom Marketinom tvrdnjom – kao i ona, i ja sam verovao čak i u revoluciju u Zapadnoj Evropi – samo jednu stvar nisam odobravao: što se oseća zadovoljnom i srećnom dok ja patim za njom. Stoga sam kupio razglednicu i (da je povredim, šokiram, zbunim) napisao: Optimizam je opijum za narod! Zdrav duh smrdi na glupost. Živeo Trocki! Ludvik.
Jedna šala bila je dovoljna da Ludvik izgubi sve: mladost, studije, ljubav, poverenje prijatelja. Izbačen iz Partije i sa fakulteta, poslat je na prinudni rad, da bi se godinama kasnije vratio kao ogorčen čovek opsednut osvetom. Ali dok pokušava da sprovede svoj jednostavan plan – osvetiti se prijatelju koji ga je izdao tako što će mu zavesti ženu – otkriva da život ima poseban smisao za humor i da su najveće šale obično na naš račun.
Objavljen 1967. godine, Kunderin prvi roman odmah je uzburkao duhove, ubrzo je zabranjen u Čehoslovačkoj, ali je širom sveta dočekan kao jedno od ključnih dela savremene književnosti. Luj Aragon ga je nazvao „jednim od najvećih romana veka“, a Filip Rot romanom u kojem se prepliću snaga Dos Pasosa i filozofska lucidnost Kamija. Danas, više od pola veka kasnije, Šala ostaje nezaobilazno štivo evropske književnosti XX veka kao univerzalna priča o apsurdu ideologije, krhkosti ljudskih odnosa i ironiji istorije koja se uvek podsmeva našim planovima.
„Iako prikazuje ’košmar života u totalitarnoj državi’ – staljinističku atmosferu paranoje, denuncijacija i besmislenih kazni – Šala nije samo politički roman.“ – Le Monde
„Duhovita, tužna, uzbudljiva, mudra, veličanstvena knjiga.” – Sunday Times
Milan Kundera (češ. Milan Kundera; Brno, 1. april 1929 - Pariz, 11. jul 2023), francuski književnik češkog porekla. Najpoznatija dela su mu romani Nepodnošljiva lakoća postojanja i Šala.
Kundera je završio srednju školu u Brnu, napustio je studije književnosti i estetike na Karlovom univerzitetu i prešao na čuvenu prašku Filmsku akademiju, gde je, nakon diplomiranja, ostao kao predavač svetske književnosti. Rano je pristupio Komunističkoj partiji, da bi dve godine kasnije bio izbačen zbog „protivpartijskog delovanja“. Godine 1968. učestvovao je u Praškom proleću i polemisao je sa Vaclavom Havelom. Prve romane pisao je na češkom jeziku.
Godine 1975. preselio se u Francusku i retko se pojavljuje u Češkoj. Od osamdesetih nadalje piše na francuskom jeziku.
Dela
Iako je objavljivao i eseje, zbirke pesama i drame, Kundera je najpoznatiji po svojim romanima i sebe smatra prevashodno romanopiscem. Najpoznatija dela su mu:
Šala (Žert), 1967.
Smešne ljubavi (Směšné lásky), 1968.
Život je drugde (Život je jinde), 1969.
Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou), 1976.
Knjiga smeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění), 1979.
Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí), 1984.
Besmrtnost (Nesmrtelnost), 1990.
Usporavanje (La Lenteur), 1993.
Identitet (L“Identité), 1998.
Neznanje (L“Ignorance), 2000.
Kundera je bio izuzetno čitan u bivšoj Jugoslaviji, sarajevski izdavač „Veselin Masleša“ 1984. objavio je njegova sabrana dela.
Godine 1970. Alfred Pal je za Nakladni zavod „Znanje“ iz Zagreba napravio dizajn naslovnice za prvu iz serije knjiga u sklopu novoformirane biblioteke HIT, a kompozicija rješenja zadržala se i u idućim izdanjima, sve do kraja 80-ih godina, te je s vremenom postala zaštitni znak ove biblioteke.
Dizajn naslovnice karakterizirala je jednostavnost i ekonomičnost izraza te istovremeno jasnoća i čitljivost, iako je veći dio naslovnice zauzimala fotografija. Za razliku od dotadašnjih Palovih rješenja naslovnica knjiga (pr. biblioteke Itd i Evergrin) kod kojih je noseći vizual bio u obliku ilustracije, za biblioteku HIT tu ulogu preuzima fotografija.
Vrlo često je fotografije snimao sam Pal, a u nekoliko primjera na fotografijama se nalaze on ili članovi njegove uže obitelji (primjerice, Pal se nalazi na naslovnici knjige „Nove patnje mladog W.“, U. Plenzdorfa, dok je se na naslovnici knjige „U dolini rijeke Isse“, C. Milosza nalazi njegov sin fotografiran s leđa).
U nekim od primjera Pal je kombinirao tehniku fotografije i ilustracije (pr. G. Guareschi, „Don Camillo i njegovo stado“)
U gornjem dijelu naslovnice između dvije trake boje koja se mijenjala od izdanja do izdanja, nalazio se prostor podijeljen u tri stupca. U prvom je pisao naziv biblioteke („hit“), u središnjem je bilo ime autora, a u desnom ime djela. Ostali, veći dio naslovnice zauzimala je fotografija koja je ilustrirala ili upućivala na sadržaj djela.
Alfred Pal je slikar, karikaturist i grafički dizajner, najpoznatiji po ilustracijama naslovnica knjiga nekolicine izrazito prepoznatljivih i popularnih biblioteka, poput ITD-a, HIT-a te Evergrina. Rođen je 1920. godine u Beču. Još kao partizanski borac tokom Drugog svjetskog rata počeo je oblikovati tiskane materijale (vijesti, brošure, početnice za opismenjavanje) za banijsku Sedmu diviziju. Po završetku rata imenovan je urednikom Ilustriranog vjesnika, a jedan je od osnivača i suradnika satiričnog lista Kerempuh. Nakon rezolucije Informbiroa pada u nemilost vlasti te biva interniran na Goli otok na kojem u dva navrata provodi četiri i pol godine (1949.-1950. te 1951.-1954.). Godine 1960. počinje se baviti slikarstvom, a već naredne godine održava prvu izložbu. Sredinom 1960-ih godina s Nenadom Pepeonikom otvara studio za sitotisak PP te izrađuje plakate za HNK, NSB, Modernu galeriju i Gradsko dramsko kazalište Gavella. Pal je bio jedan od inicijatora i suosnivača Zgrafa 1975. godine. Najznačajniji doprinos grafičkom oblikovanju dao je u oblasti književnosti, uredivši nekoliko važnih publicističkih djela (pr. Sutjeska, za koju je i nagrađen 1974.), ali i ustanovivši obrazac izvedbe naslovnih strana nekolicine važnih biblioteka (edicija) koje su prepoznatljive još i danas, poput ITD-a, Hit-a te Evergrina. Od 1970. do 1984. godine zaposlen je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, a od 1985. djeluje kao slobodan umjetnik. U rujnu 2009. godine u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt priređena mu je velika retrospektivna izložba. Potaknuo je i osnivanje galerije Milan i Ivo Steiner, u zgradi Židovske općine Zagreb, gdje je u listopadu 2004. bila organizirana izložba njegovih plakata. Alfred Pal umro je u Zagrebu 2010. godine od posljedica prometne nesreće.
MG41 (L)