| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 2 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2010
ISBN: 978-86-379-1105-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Srpska književna zadruga 2010 204 strane
odlična očuvanost
Knjiga Kako postati pisac – roman-priručnik Mome Kapora predstavlja žanrovski hibrid romana, autobiografije i priručnika za pisanje, u kojem autor na duhovit, ironičan i autoironičan način govori o sopstvenom odrastanju i formiranju kao pisca. Umesto klasičnog priručnika sa pravilima i savetima, Kapor čitaocu nudi niz epizoda, anegdota i sećanja koji pokazuju da se pisac ne postaje učenjem tehnike, već životnim iskustvom, radoznalošću i stalnim posmatranjem sveta.
Kroz priču o detinjstvu, mladosti, prvim pokušajima pisanja i susretima sa književnim i umetničkim krugovima, autor razotkriva mitove o književnom pozivu. Pisanje je predstavljeno kao način življenja, a ne kao zanat koji se može savladati po uputstvu. Kaporov stil je jednostavan, razgovoran i prožet humorom, što knjigu čini pristupačnom i čitljivošću bliskom širokoj publici.
Delo ima i metaknjiževnu dimenziju: čitalac istovremeno prati priču i uči kako nastaje književni tekst, kako se gradi pripovedački glas i kako lično iskustvo postaje literatura. Na taj način knjiga funkcioniše i kao inspiracija mladim autorima, ali i kao svedočanstvo o jednom vremenu i njegovoj kulturnoj sceni.
Strukturalni pregled knjige
Uvodne napomene / Autopoetički okvir
– autorovo viđenje pisca i pisanja
– ironizacija klasičnih književnih priručnika
Detinjstvo i formativna iskustva
– porodični i gradski ambijent
– prvi susreti sa knjigama, crtanjem i pisanjem
Mladost i traženje identiteta
– školovanje i umetnički krugovi
– uticaj svakodnevice, prijateljstava i ljubavi
Prvi književni pokušaji
– početničke zablude i razočaranja
– odnos prema kritici i uspehu
Pisac kao posmatrač sveta
– beleženje detalja iz života
– značaj ličnog iskustva i senzibiliteta
Ironija i humor kao poetika
– smeh kao način razumevanja stvarnosti
– distanca prema sebi i književnoj profesiji
Završna razmatranja
– pisanje kao životni poziv
– odsustvo konačnih recepata