| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani
U dobrom stanju
Naslov originala:
Peter Handke
DIE LINKSHÄNDIGE FRAU
Prevod:
Emina Đerasimović
Fenomen izolacije, individualne osamljenosti, masovnog otuđenja koje Handke nenadmašno izražava govorom svojih junaka ili njihovim gestama, zatim u potpunosti izobličenim slikama ili irealnim situacijama ambijenta koje dovodi do apsurda, zatim majstorskim slikanjem poremećenih odnosa pojedinca prema društvu, zajednici i svijetu uopće ili nagovještaj poremećenog prihvačanja realnosti kod pojedinaca koji svjedoči o položaju cijele generacije uzdrmane u temeljima pa, prema tome, generacije kojoj su osnovne vrijednosti stavljene pod znak pitanja, obezvrijeđene generacije, generacije bez uzora, generacije bez ideala, generacije bez čvrste baze - sve te nabrojane osobine došle su do svog punog izražaja i u neobično inpresivnom i zanimljivom romanu Petera Handkea `Ljevoruka žena`.
Već je u naslovu vidljiva anomalija, odnosno igra riječi koju Handke varira do poslednjeg redka. Naime, sve ono što nije uobičajeno, što nije ravno, što nije regulama ili građanskim normativima predviđeno, sve ono što nije `recht`, što ne znači samo desno, nego i ispravno, pravilno, valjano pa prema tome dobro, da ne kažemo dozvoljeno ili standardno, sve to dakle suprostavljeno je onome `links` - lijevom - drugačijem stalno prisutnom u Handkeovim djelima. Međutim, to lijevo zapravo i nije drugačije, nije izuzetak, upravo taj paradoks tipičan je za Handkea, to otuđeno, ono tipično, ono stvarno, prisutno u nama samima i oko nas. Mariannu, tu ljevoruku ženu koja već na prvim stranicama djela zapada u totalnu apatiju, ne spašava ni materinstvo, ni nagovještena ljubav koja bi joj se eventualno mogla i dogoditi. Marianna više nije sposobna za ljubav, ona je ljevoruka žena, njoj ne pomažu ni neartikulirani koprcaji njene osakaćene psihe ili premorenog tijela da se izvuče iz kloake svog življenja, da nešto učini, da pokuša raditi, da učini bilo što. Čak i izbor njezina posla, rada kojim se bavi - dakle njeno prevođenje ostaje sterilno, anemično i jalovo kao što je uvijek i bilo, bez trunka ličnog angažmana, bez arome, bez nagovještaja vedrine, bez imalo sebe, jer sebe je izgubila već odavno. Sebe Marianne kao da nikada nije ni pronašla. Ona se istapa u reprodukciji tuđih misli ne trudeći se pri tom da im nadoda čak ni sjenu vlastitog. Od početka do kraja postavlja se distancirano prema svemu, jer ne posjeduje, jer je izgubila vlastiti identitet.