ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2025
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

iSIJAVANJE
Namik Kabil

Kategorija: Književnost, Roman
Biblioteka: Savremeni roman

2025 godina

Težina 0,4 кг
Pismo latinica

Povez
broš sa klapnama

Broj stranica
159 str.

ISBN
978-86-6263-587-7

Dimenzije
130 × 205

knjiga je potpuno nova - moja ocjena 5*

[kategorizacija stanja:

5*- potpuno nova knjiga, neotvorena (od 2000. nadalje)
5 - netaknuta, a može biti i starije izdanje
4 - vidljivi vanjski znaci korišćenja, ali knjiga u dobrom stanju
3 - oštećena izvana (korica), unutra bez oštećenja
2 - oštećena izvana, oštećena iznutra - podvlačena grafitnom olovkom ili pohabane stranice
1 - knjiga oštećena izvana i iznutra, podvlačena hemijskom, flomasterima ili bojama, ali čitljiva

- za svaku karakteristiku/oštećenje koje nije obuhvaćeno prethodnim pišem dodatnu napomenu ili ukazujem na fotografiju]

DODATNO UZ KNJIGU:

U romanu Isijavanje Namika Kabila emigrant Besim vraća se iz Švedske u rodnu Hercegovinu, u scenografiju davnih uspomena za koje vjeruje da mu više ne mogu ništa. Kuća je na mjestu i čitava, ali isijava kao da je zgarište. Ta žerava nema veze s vatrom koju je moguće ugasiti, nego s onom neugasivom – vatrom pripadnosti i vlastitog postanka koja tinja uvijek na istom mjestu, tamo odakle su čovjeka iščupali da bi ga presadili drugdje. I dok se kuća zbog naraslog čempresa ovom povratniku čini manjom nego prije, svaka se od tamo ostavljenih ljubavi sada čini još većom: i ljubav prema majci koja se iz progonstva nije vratila za života, i nekoć zabranjena ljubav prema ženi koja danas nosi crninu za bratom stradalim u ratu, i sve one manje ali jednako neugasive ljubavi prema pejzažima, mirisima, okusima i drugim osjetilnim kodovima zavičaja i odrastanja. U taj je pepeo samo trebalo puhnuti izbliza da bi plamen opet oživio, da bi priča o jednom povratku zaslužila roman o čovjeku koji želi prodati kuću – a kuća mu ne da da je proda. Pišući o našim univerzalnim životnim požarima i intimnim zgarištima, Namik Kabil majstorski balansira na granici filma, života i fikcije, pretačući stvaralački materijal u jezik bez viškova i priču bez manjkova koja u sebi nosi iznimnu snagu i jedinstvenu umjetničku uvjerljivost.

***

Namik Kabil je književnik i filmski autor. Za roman Beskućnik dobio je Književnu nagradu „Predrag Matvejević“ za 2024. Objavio je i romane Sam, Amarcord, Isijavanje (finale Nagrade Fric 2020) i Yesterday (finale Nagrade Fric 2022) te dramske tekstove. Njegov dokumentarni film Informativni razgovori dobitnik je nagrade „Srce Sarajeva“ za najbolji dokumentarni film Sarajevo Film Festivala 2007, a poslije i drugih međunarodnih nagrada. Njegov igrani film Čuvari noći 2008. svjetsku premijeru imao je na Venecijanskom filmskom festivalu. Autor je nekoliko nagrađivanih scenarija, između ostalih i za igrani film Kod amidže Idriza. Živi u Sarajevu.

***

ODLOMAK:

1
Septembar. Stojim s koferom ispred rodne kuće
i prvi put mi se čini kao da se kuća smanjila, kao da
je prije bila veća. Možda zbog ovog visokog čempresa
s lijeve strane, on je dosta viši nego prije, kuća sada
izgleda manja. Toplo svjetlo sutona grije mi leđa i po
tiljak, penje se zidom prema krovu i Leotaru i nestaje
u beskraju. Sve do Malmöa. Sanjao sam u Švedskoj
ovu svjetlost, desilo se nekoliko puta da usred noći vi
dim zalazak od Pridvoraca prema Trebinjskoj šumi i
nisam znao da čovjek može sanjati sunce, samo tako,
bez objašnjenja.
Sada pokušavam čuti glas koji bi mi pomogao da
sve jednom konačno presiječem. Ovo je izvor nesa
nice, nekadašnjih trenutaka radosti, ovdje sam u srcu
sačuvao septembar u Hercegovini. Ovdje sam bos ho
dao po vreloj pržini i asfaltu, a sada me vlastite misli
žuljaju. Mrzim ovaj grad, ne mogu da odem iz nje
ga i uopšte nije važno gdje živim, stalno se vraćam
avionom i mislima, i baš ta nekadašnja radost povrat
ka zadnjih godina se obmotava oko vrata i steže. Kao
dijete sam rukama hvatao zmije bjelouške, donosio ih
u avliju i smijao se dok bi ukućani vrištali. Pravio bih
se važan, iako mi nije bilo svejedno što zmiju držim u
rukama, makar i neotrovnu, ali me je negdje privla
čio osjećaj usiljene hrabrosti. Mogu valjda još jednu
uhvatiti, makar i nevidljivu, prstima je zgrabiti ispod
glave a drugom rukom stisnuti iznad repa. Treba zmiji
pogledati u hladne oči, devere svoje vidjeti, ovdje gdje
sjenke bivših ljudi hodaju okolo.
Ako se opet zapuca, šapuću sjenke, i dođu po tebe,
ovaj put se nećeš izvući, ubiće te kao pašče u avliji, tu
iza zida. Džaba će krečiti, pucaće uprazno, uskoro me
ovdje više neće biti. Izdaleka ću zamišljati kako šlju
nak krcka pod nogama, zbijaju se i drobe kamenčići
i zrna prašine dok gazim, ali me ovo sunce neće više
grijati. Pržilo me izbjeglištvo i daljina, na kraju sam
planuo, samo je zgarište ostalo. Miris paljevine i dima
uvukao se pod kožu, vatra je sve progutala, ne kaže se
bez razloga.

***
UNOS: 250825
Šifra: