Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1997
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor - osoba Albahari, David, 1948-2023 = Albahari, David, 1948-2023
Naslov Mrak / David Albahari
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1997
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Narodna knjiga-Alfa, 1997 (Novi Sad : Budućnost)
Fizički opis 154 str. ; 23 cm
Zbirka ǂBiblioteka ǂAlfa. Proza 1997 ; knj. 1
(Karton)
Napomene Autorova slika na koricama.
„Onaj ko se s mrakom igra, od mraka i gine. Taj nauk, bez obzira na veliki broj žrtava koje su podlegle trijumfu mraka na području naše bivše zemlje, još nije prihvaćen kod nas, te stoga i dalje traje rat između sinova svetla i sinova mraka. Mrak se nezadrživo siri, i nadam se da će moja knjiga – ukoliko sam bar malo u pravu – doprineti da svetlo makar na časak jače zasvetli.“ David Albahari
„Mrak“, pre svega, govori o odsustvu morala, i o nespremnosti za preuzimanje odgovornosti za izrečenu reč. David Albahari nije želeo nikom da sudi, već da ispriča zanimljivu priču, jedno izmaštano viđenje jugoslovenske tragedije, u kojoj iza svega stoje nejasne i mračne sile koje imaju, bar kako to Albahari vidi, samo jedan cilj: stvaranje haosa i ometanje napretka. Po prvi put u ovoj knjizi Albahari se poigrao elementima krimi-proze i trilera. Gledano iz druge perspektive, „Mrak“ je priča o odlasku, o činjenici da se tim činom ništa ne menja, kao i o nadi – ma koliko varljiva ona bila – da je moguća promena koja treba da prethodi povratku.
David Albahari (1948, Peć – 2023, Beograd), pisac i prevodilac. Prvu knjigu, zbirku priča Porodično vreme, objavio je 1973. u izdanju Matice srpske iz Novog Sada. Isti izdavač objavio je njegov prvi roman, Sudija Dimitrijevic (1978). Objavio je još romane Cink, 1988; Kratka knjiga, 1993; Snežni čovek, 1995; Mamac, 1996; Mrak, 1997, 2008; Gec i Majer, 1998; Svetski putnik, 2001; Pijavice, 2006; Ludvig, 2007; Brat, 2008; Ćerka, 2010; Kontrolni punkt, 2011, Životinjsko carstvo, 2013; zbirke priča Obične priče, 1978; Opis smrti, 1982; Fras u šupi, 1984; Jednostavnost, 1988; Pelerina, 1993; Izabrane priče, 1994; Neobične priče, 1999; Drugi jezik, 2003; Senke, 2006; Svake noći u drugom gradu, 2008; Male priče, 2013; Propuštena prilika, 2013; 21 priča o sreći, 2017, kao i knjige eseja Prepisivanje sveta (1997), Teret (2004), Dijaspora i druge stvari (2008) i Ljudi, gradovi i štošta drugo (2011).
Zajedno sa Dušanom Petričićem objavio je knjigu za decu Ema i jež koji nestaje (2008).
Zajedno sa Žarkom Radakovićem objavio je Knjigu o muzici (2013) i Knjigu o fotografiji (2021).
Za zbirku priča Opis smrti dobio je Andrićevu nagradu. Roman Mamac dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman u 1996. godini, kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije, Balkaniku i Most-Berlin, a 2008. Vitalovu nagradu za knjigu godine. Godine 2022. dobio je međunarodnu nagradu za književnost „Aleksandar Tišma“.
Preveo je veliki broj knjiga, priča, pesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Etvud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona. Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil i Džejsona Šermana.
Član je SANU, srpskog PEN centra i Srpskog književnog društva.
Knjige su mu pevedene na osamnaest jezika.
Od 1994. živeo u Vankuveru, u Kanadi. U Beograd (Zemun) vratio se 2012. godine.
MG P42 (L)