| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 1 | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 210 din | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Smederevska Palanka, Smederevska Palanka | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 2019.
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Agora, 2019. 
180 strana. 
 
Lepo očuvana. 
 
Višeznačna metafora koju pronalazimo već u samom naslovu nagoveštava čitanje ove knjige kao svojevrsni palimpsest kojim se ispisuju Sećanja, Snovi, Život i Istorija. 
 
Ona nas vodi u lavirinte prepoznavanja dominantnih motiva i likova iz prethodnih Mandićevih romana, u prostore izuzetne istorijske metafikcije, snova i fantazija, ali isto tako i u realnost, katkad surovu, a katkad ispunjenu slatkoćom življenja. 
 
I kao da nekakva imaginarna ruka briše sve prethodno napisano, iznova ispisujući novu povest i nova sećanja, nove želje…, na kraju krajeva i novi identitet protagonista ovog romana, dajući primat Priči i svoj toj dragocenosti koju nam Priča može podariti u bogatstvu semantičkih nijansi… kada trijumfuju Jezik i magija reči… 
 
„To je novi sloj teksta, preko onog starijeg: kao da neko u ruci drži sunđer i briše sve prethodno, piše M. V., kako bi se još jedanput oprobao život. Kakva radost, otpočeti iznova; palimpsest je figura našeg doba, država u kojoj smo se obreli najupadljiviji je primerak. 
 
Tek u osami se začinje i odvija stvarni život; zato se bajke zaustavljaju na vratima raja: i živeli su dugo i srećno; tamo je sve, tu reč ne zalazi, pa ćemo tu kapiju i nas dvojica u ovom času ostaviti po strani, kaže Svetozar. Vratimo se sebi i našoj priči; rečima koje vrdaju i skrivaju ono o čemu govore.“