ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1961
Jezik: Srpski
Autor: Strani

64191) BITKA NA PUTU , Galina Nikolajeva , Zora Zgareb 1961 ,
Poslije uklanjanja posljedica rata, a naročito poslije Staljinove smrti, sovjetski pisac više nije goli propagandista. što je uz dosta rijetke iznimke (Šolohov, Fedjin, Leonov i još neki) nažalost bio. Roman Ilje Erenburga „Jugovina“ (ruski „Otjepel“ ) objavljen 1953, premda bez nekih naročitih književnika valeura, smionošću zahvata, doduše samo u život umjetničkih krugova u sovjetskom društvu, ali ipak smionošću i neposrednošću, obilježio je prekretnicu. Slijedila su uskoro djela nekih starijih pisaca (Panova, Simonov) kao i čitave plejade onih iz srednje i mlade generacije (Panfjerev, Granjin, Galina Nikolajeva, Dudincev, Arbuzov, Baklanov, Berezko, Smuul, da nabrojimo po našem mišljenju najznačajnije), koja su još smionije i neposrednije zahvatala stvarnost, djela bez izrazite propagandne crte, bez unaprijed određenih postavki i rješenja. Likovi ovog novog, da ga tako nazovemo, sovjetskog romana nisu više isklišetizirani pozitivni junaci, dorasli da riješe sve probleme, već živi i stvarni sovjetski ljudi.

Među ovim djelima, naročito se ističe „Bitka na putu“ Galine Nikolajeve, koliko snagom zahvata u sovjetski suvremeni život, kritičnosti i oštrim obračunom sa posljedicama kulta ličnosti, toliko, pa i više, opisivanjem razvoja onih snaga koje su dovele do temeljitih reformi u sovjetskom društvu i njegova povratka na lenjinističke platforme.

Objavljen prvobitno u časopisu „Oktjabr“ u brojevima 3-7 1957, roman „Bitka na putu“ je godinu dana kasnije štampan u knjizi i 1959. bio predložen za Lenjinovu nagradu. Već prilikom objavljivanja u „Oktjabru“ roman je izazvao veoma veliko zanimanje i strastvene polemike. Napisani su mnogi članci, kritike, analize i referati a u dnevnoj štampi izlazila mišljenja čitalaca „za“ i „protiv“ djela. Na koncu je roman ocijenjen kao veoma pozitivan doprinos suvremenoj sovjetskoj književnosti, a glavni junak Bahirev obratno od Lopatkina iz Dudincevljeva romana Ne samo kruh, unatoč mnogih slabosti, kao svijetao lik koji u svojoj borbi protiv starih i preživjelih shvatanja, surađuje s kolektivom. Pobjeda Bahireva na koncu djela nije pobjeda i satisfakcija pojedinca (a to se opet naročito isticalo kao pandan Dudincevu i njegovu Lopatkinu) već čitave zajednice.

Radnja romana počinje onih martovskih dana 1953, kada se na Staljinovom odru inženjer Bahirev pita: Šta je umrlo sa tom smrću, a šta je ostalo živo? Poruka djela jeste da čovjek umire kao jedinka, ali da se život nastavlja i ideja uvijek ostaje. I Bahirev i milijuni sovjetskih ljudi znaju da je završen jedan period u njihovu životu, da je umrlo „staro“ i da počinje „novo“, nova borba za život, borba s ostacima prošlosti, daljnja bitka na putu za komunizam.

Bahirev koji je postao glavni inženjer u jednoj tvornici traktora, u nastojanju da primijeni nove metode rada, da poboljša proizvodnju i uspostavi ljudskije odnose među trudbenicima već od samog početka nailazi na organiziran i čvrst otpor od strane birokratskih, staljinističkih elemenata. Njihov je glavni predstavnik direktor tvornice Valganov. Valganov je zaslužan partijski radnik, u ratu se istakao kad je evakuirao tvornicu na Ural, sada se ustalio na svom položaju i preza pred svim reformama i novitetima. On uspijeva sa svojim vezama u komitetima i ministarstvu onemogućiti Bahireva. Bahirev je međutim uporan, podnosi sve nepravde i poniženja i uspijeva tokom vremena predobiti kolektiv za sebe i skršiti zagovornike Valganova u višim forumima.

Iako je ovaj okvir radnje stereotipan za novi sovjetski roman Nikolajeva je uspjela ocrtati vrlo živo, umjetnički uvjerljivo suvremeni sovjetski život, iznoseći vrlo hrabro mnoge njegove negativne strane. Djelo je krcato obiljem živih detalja uzetih neposredno iz same stvarnosti.

Likovi nisu jednostrano prikazani. To su ljudi od krvi i mesa. Sam Bahirev nije nikakav svetac u privatnom životu. Premda oženjen i otac dvoje djece, on se upušta u ljubavni odnos sa inženjerkom Tinom. Njihov odnos Nikolajeva je toplo i poetski poneseno opisala, tako da Tina pobuđuje simpatije kod čitalaca. Inteligentna, smiona i ljudski za nimljiva ona daleko premašuje karakterno, dobru dušu, ali u biti dosadnu malograđansku zakonitu ženu Bahireva.

A ovako otvoreno prikazivanje ljudskih odnosa novum je za sovjetski roman i bilo je bar dosada apsolutni tabu za sovjetskog pisca.

Galina Jevgenjijevna Nikolajeva rođena je 18. II 1914. i istakla se kao dobar poznavalac života u kolhozima. Njezini raniji radovi opisuju život na sovjetskom selu. 1950, za roman Žetvu dobila je Staljinovu nagradu. Bitka na putu stavila je u prve redove sovjetskih pisaca. Djelo je adaptirano za kazalište i kao kazališni komad već se pune dvije godine prikazuje s velikim uspjehom na sovjetskim pozornicama. Bitka na putu također se filmuje.
Za naše izdanje ovoga djela mi smo se poslužili prvobitnim tekstom objavljenim u časopisu “Oktjabr“.
Novak Simić
tvrd povez, format 15 x 20,5 cm , latinica, 715 strana