ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Autor - osoba Melvinger, Jasna, 1940- = Melvinger, Jasna, 1940-
Naslov Pet sestara / Jasna Melvinger
Vrsta građe roman
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 1972
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Radnički univerzitet `Radivoj Ćirpanov`, 1972 (Novi Sad : Prosveta)
Fizički opis 134 str. ; 20 cm
Zbirka ǂEdicija ǂ`Kairos` / Radnički univerzitet `Radivoj Ćirpanov`, Novi Sad
(Broš.)


Jasna Melvinger (Petrovaradin, 6. svibnja 1940) hrvatska je književnica, jezikoslovka, i sveučilišna profesorica. Doktorirala je filološke znanosti na Zagrebačkom sveučilištu, rodom je iz Vojvodine, iz Novog Sada. Piše pjesme, eseje i romane na hrvatskom jeziku, ali i na srpskom jeziku. U svojoj je struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971, kada je odande uklonjena, a zatim također u Novom Sadu, u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslovlju se vraća 1976. prvo na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne, a potom redovne profesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu.
Kako navodi Milovan Miković: „Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno-sofisticirane intertekstualne tvorevine u koje, ponirući prema petrovaradinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepotrošene poetike srijemskohrvatskoga govornoga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je, primjerice, Vaga s anđelima sretan susret pjesničkog i djela jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjerojatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike. U njima nam daruje svoje ispitivačke, versifikacijske i artificijelne ritmometričke tvorbe, koje sa svakim novim čitanjem nude i otkrivaju, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, višesmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. U Dunavskoj klepsidri, pak, rijeka zadobiva značaj neprikosnovene odrednice zavičajne ljubavi, a život u njezinu ozračju promatran iz davnašnjih i današnjih zbivanja melankolični i blagohumorni lirski fluid. Stihovi J. Melvinger ovjekovječuje drevnost, tišinu i spokoj petrovaradinskih ulica, objelodanjujući njeno neponištivo osjećanje svijeta Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, rumunjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Za svoje je radove nagrađivana konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine, Oktobarskom nagradom Novog Sada, Poveljom DHK Visoka žuta žita, nagradom Goranovo proljeće i drugim visokim priznanjima. Živi i radi u Petrovaradinu“.
Pišući o pjesništvu Jasne Melvinger Mile Stojić, među ostalim navodi: „U svome već polustoljetnom književnom životu, Jasna Melvinger objavila je cijelo jedno brdo knjiga. Prominentna književna znanstvenica, jezikoslovka, Literaturwissenschaftlerin, teoretičarka moderne, profesorica na sveučilišnim katedrama u Novom Sadu i Osijeku, najmanje je, izgleda, pisala pjesme – tiskala je jedanaest pjesničkih knjiga u razdoblju od 1958. godine do danas. Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome dozrijevaju noći, dozrijeva očaj“.
Jasna Melvinger je svojim djelima zastupljena u antologiji hrvatskog pjesništva Skupljena baština, Zagreb, 1993, što ju je priredio prof. dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, nadalje u antologiji Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, priredio ju je Milovan Miković, Osijek, 2008, te u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, Smederevo, 2009. prireditelj Risto Vasilevski.
Prinos njezina „pisma“ u prozi djelima vojvođanskih Hrvata, uz romane koje su napisale Mara Švel-Gamiršek, Mara Đorđević Malagurski i Marica Vujković., razmatra u tekstu „Mi više ne postojimo?“ književnik Milovan Miković, raščlanjujući roman „Bezdan“ (2006) Željke Zelić.
Članica je Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine. Dobila je prvu nagradu Ilija Okrugić Srijemac za priređivanje, obradu i objelodanjivanje četiri djela Ilije Okrugića Srijemca („Lirika“, „Tri povijesne drame, Miroslava ili borba ljubavi pri opsadi otoka Kandije“, „Šaljive poeme“ i „Hunjkava komedija“).
Djela
romani
Pet sestara – 1972.
zbirke pjesama
Vodeni cvet – 1958.
Sve što diše – 1963.
Tako umiru starice – 1967.
Svet i svetlost – 1971.
Visoke strane ležaja – 1979.
Avans za danas – 1985.
Ljubavni soneti – 1989.
Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa – 2002.
Vozelnica, izabrane i nove pjesme – 2004.
Vaga s anđelima – 2005.
Dunavska klepsidra – 2006. (za koju je dobila Goranov vijenac)
književni ogledi i rasprave
Moderna i njena mimikrija u postmoderni – 2003.
priredila i predgovorila
Ilija Okrugić Srijemac, Glasinke, 2007.
Ilija Okrugić Srijemac, Tri povijesne drame, 2007.
Ilija Okrugić Srijemac, Šaljive poeme, 2010.
Ilija Okrugić Srijemac, Hunjkava komedija, 2011
tags:

novi sad, sedamdesete, avangardna književnost, postmoderna...

MG60 (K)