Godina izdanja: 1986
ISBN: 86-343-0138-9
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Veoma dobro očuvano.

Autor - osoba Šegedin, Petar
Naslov Vjetar / Petar Šegedin
Vrsta građe roman
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1986
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Globus, 1986
Fizički opis 423 str. ; 21 cm
Zbirka ǂBiblioteka ǂGlobus
(karton sa omotom)
Predmetne odrednice Šegedin, Petar, 1933-

Šegedin je i u ovom romanu zabavljen onim što ga kao pisca oduvijek najviše zanima, a to je unutarnji svijet čovjekov, njegov psihički laboratorij u kojem se obrađuje i rafinira životna sirovina, te stvarnost koja se – i kako se – reflektira u svijesti i osjećajnosti hipersenzibilnog pojedinca, koji se osjeća sam u svijetu, osamljen u svojim mislima, shvaćanjima, nadama, željama i sanjama, ugrožen svijetom koji je sve manje njegov, koji sve manje razumije i kojega se sve više boji, varan i prevaren od svega što ga okružuje. Taj proces spoznavanja i deziluzioniranja pisac prati vrlo pomno, od prizora do prizora i od detalja do detalja.
Protkana razmišljanjima i obiljem intimnih reminiscencija, podrobnim analizama i minucioznim bilježenjem i najsitnijih pomaka u misaonoj i osjećajnoj sferi glavnog junaka Kazimira Barača, koji se na kraju svoga vijeka stjecajem neočekivanih događaja suočava sa spoznajama koje su naglo uzdrmale njegovu savjest i poljuljale ga u dotad stabilnoj psihičkoj ravnoteži, ovo je storija u kojoj se prepoznaju mnoge dileme naših dana. Storija je to o sudbini ljudske individualnosti, stilski neuniformirana, napisana maksimalnom literarnom osjetljivošću i delikatnošću, storija u kojoj se spontano izmjenjuju realistički i simbolistički prizori s mitologijskom konotacijomrstorija u kojoj je sve podređeno literarnom a ništa estradnom efektu.

Petar Šegedin ( Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909 – Zagreb, 1. rujna 1998) je bio hrvatski književnik, akademik, intelektualac i kulturni djelatnik.
Životopis
Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih pečatovaca. Šegedin se prvi put javio u tom časopisu Odlomkom proze.
Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao pisući novele, romane, eseje i putopise. Također je obavljao mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945 do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Ujedno mu i Matica hrvatska prva izdaje njegovu prvu knjigu koja je i najpoznatija: Djeca božja 1946, zatim Crni smiješak 1949. i zbirku njegovih poznatih eseja Svi smo mi odgovorni 1971. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970, a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske, a uz sve to je neko vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškoj ambasadi. Bio je redoviti član HAZU.
Djela
Romani
„Djeca božja“ (1946)
„Osamljenici“ (1947)
„Vjetar“ (1986)
„Crni Smješak“ (1969)
Zbirke pripovjetki i novela
„Mrtvo more“ (1953)
„Na istom putu“ (1963)
„Orfej u maloj bašti“ (1964)
„Sveti vrag“ (1965)
„Izvještaj iz pokrajine“ (1969)
„Getsemanski vrtovi“ (1981)
„Tišina“ (1982)
Putopisi
„Na putu“ (1963)
Esejistička i polemička proza
„Eseji“ (1956)
„Essay o obliku i sadržaju“ (1955)
„Riječ o riječi“ (1969)
„Svi smo mi odgovorni“ (1971)

MG156 (N)