Godina izdanja: 2001
ISBN: 86-7639-525-X
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Posveta i potpis pesnika. Dobro očuvano.

Autor - osoba Trifunović, Duško
Naslov Anđel do anđela / Duško Trifunović
Vrsta građe kratka proza
Jezik srpski
Godina 2001
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Prometej, 2001 (Novi Sad : Prometej)
Fizički opis 152 str. ; 20 cm
Sadržaj S a d r ž a j: Ispraćaj (5-6); Simpozij (7); Intervju (8-10); Stoper (11-12); Kaparaš (13-15); Kape (16-17); Špijun (18-20); Lovci i ribari (21); Rigoleto (22-27); En-dva-tri-čet`r (28); Josif i Marija (29-36); Bošnjak Ćibe (37-38); Fes (39); Šubara (40-42); Zastava (43-45); Truckanje (46-47); Čelenka (48); Vođa (49); Kamilavka (50-52); Znanje je osećanje (53-54); Trgovina (55-56); Sedlo (57-59); Zvona (60-61); Misal (62-63); Eugen i psi (64-70); Domaća varijanta sa psima (71-72); Kačket (73-74); Sveti Luka (75-80); Šajkača (81-82); Kretanje (83-84); Penzioneri (85-89); Sužavanje (90); Carica i pobednik (91-93); Spisak (94-95); Leda Zevs i Labud (96-98); Dora (99-101); Kralj Dragutin (102-103); Carinik i švercerka (104-107); Anđeli (108-110); Prirodno i veštačko (111-115); Neznani junak (116-118); Kain i Avelj (119-124); Prljavi eksperiment (125-127); More i planine (128-130); Gola žena i studenti (131-133); Službeni put (134-135); Car Dušan - Zrinjski (136-138); Rajski prah (139-141); Bliski rod (142-143); Đorđo (144-145); Na ruševinama Troje (146-150).
86-7639-525-X (broš.)
Napomene Tiraž 1.000.

„Anđel do anđela“ objavio je „Prometej“ iz Novog Sada; roman je kratka priča o izgnanstvima, o onima koji pristaju na seobe, o „mučnom rasejanju sveta sa lažnom iluzijom blagostanja i povratka gde se krvave pomame smiruju nostalgično muzikalnim pesmama kao tragovima koji znaju da čitaju tragove“. Jer, kako kaže Trifunović, „u ratu se otima, miru se krade“.
U ovom delu sve se odvija kroz susret i u razgovoru dvojice muškaraca, starijeg, skromnijeg, iskusnijeg, mudrijeg; i, mlađeg, pomamnog, raspusnog, sa svakojakim iskustvima. Njihovo putovanje, njihov dolazak do tačke iz koje nema natrag, vode čitaoca onim mogućim putem koji je zapisao Makijaveli: „Kad već činiš, učini što više zla u što kraćem vremenu, a onda dobrotu deli u malim količinama u preciznim razmacima, da ti što duže traje samilost. I kaj se!“

Duško Trifunović, književnik, pjesnik i televizijski autor, je rođen 13.9. 1933. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda. Zasigurno jedan od najvećih književnika južnoslovenskih prostora sa dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama.
Nije bio član sekcija, ni mladi pjesnik pionir. Prvu pesmu napisao je tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. „...Sa dvadeset i dvije godine sam počeo da pišem. Svoju prvu zbirku pjesama napisao sam na vratima vagona, jer sam dvanaest godina radio u fabrici kao majstor-bravar. Pravio sam vrata za vagone i nikada nisam zakasnio na posao. Uvijek sam se ponašao po zakonu, nisam vikao: „Dajte mi slobodu“. Sam sam je obezbjeđivao tako što sam bio poslušan. Bojao sam se škole jer su me tamo ispitivali. Profesor te pita, a ti znaš da on to zna. Mislio sam, kako su blesavi, pitaju te ono što već znaju. Onda sam došao do zaključka da jedino ako budem pisao neću morati nikome da polažem račune. – ...U početku su piscu najveća inspiracija samoća i nesreća. Posle shvatiš da ne moraš robovati istoriji i teoriji književnosti. Nisam mogao ostati u pjesničkom jeziku koji se sastojao od vjetra, vode i magle. Nisu me interesovale te elementarne nepogode.“
U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, ali već sledeće godine 1958. izdaje prvu knjigu. Bio je jedan od najznačajnijih predstavnika takozvane estradne, govorne poezije, od svoje prve knjige „Zlatni kuršum“ (1958) kojom je debitovao u književnosti i odmah bio nagrađen Brankovom nagradom, na Stražilovu. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gdje je najduže i stvarao. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Teorija ga nikada nije zanimala već samo praksa. Mogao je da napiše, i pisao je, pjesme na sve teme, situacije, osjećanja. U obilnoj produkciji za narod, najširu publiku, nije se stidio narudžbina. Od recitala, otvaranja izložbe, do jelovnika, šta i kad zatreba, kako za djecu tako i za odrasle, za pastire i akademike, a žalio je doktorske i doktrinarne pesnike. Pazio je jedino da „ne umre naše/njegovo slovo ljubve, da ne izneveri moć poezije i mesto pesnika“. Smatrao je da je poezija jedina nacionalna umetnost jer je jezik jedini što narod ima i što ga čini svojim. Sve drugo se može donijeti, pa i u vidu humanitarne pomoći.“ Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo „Šta djeca znaju o zavičaju“. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok-en-rol škola. Sarađivao je sa najpoznatijim muzičkim bendom bivše Jugoslavije Bijelim dugmetom u izradi njihovih pjesama. Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pjesnik sarađuje sa rok bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“ i mnogi drugi. Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse“, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Gabi Novak, Seida Memića-Vajtu a poslednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović („Ima nešto“).
Ukupno je preko 230 njegovih pesama komponovano i snimljeno. Po izbijanju rata 1992. godine prelazi da živi u Novi Sad gdje nastavlja da radi za TV Novi Sad. Preminuo je 28. januara 2006. godine u Novom Sadu. Prema sopstvenoj želji sahranjen je u Sremskim Karlovcima, 30. januara 2006. gdje je imao kućicu u kojoj je boravio i radio.
MG91 (N)