ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Miličević, Vojislav
Naslov Nemirna svitanja / Vojislav Miličević
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1981
Izdanje 2. prerađeno i dopunjeno izd.
Izdavanje i proizvodnja Nova Gradiška : Narodno sveučilište `M. A. Reljković`, 1981 (Novi Sad : Budućnost)
Fizički opis 434 str. : autorova slika ; 21 cm
Drugi autori - osoba Bilopavlović, Tito
Zbirka Biblioteka Ovdje ; knj. 11
Napomene Predgovor / Tito Bilopavlović: str. 7-8
Bilješka o piscu: str. [435].

PREDGOVOR
Književnost je, vjerojatno, najzanimljiviji ali i najnepouzdaniji svjedok povijesti. Skidajući s činjenice suhoparnu arhivsku prašinu, književnost neumitno koketira s fikcijom: književna umjetnost ne želi reproducirati takozvanu istinu. Jezik je uvijek, čak i kad pretendira na potpunu objektivnost, osobni iskaz, subjektivno viđenje, naplavina vlastita iskustva, varijabilnost znacenjâ. Književno djelo želi biti zanimljivo čak i kad se toga deklarativno odriče. Zanimljivost bazira upravo na vlastitoj posebnosti i neponovljivosti. Budući da se о nekoj činjenici može govoriti na bezbroji načina, svaki je od tih načina u isto vrijeme i istinit i neistinit. Stoga je, rekosmo, književnost nepouzdan svjedok. Mi, međutim, baš toga i takvog svjedoka želimo čuti jer se u književnom djelu oko povijesno utvrđene činjenice ovija fikcija koja čini stvarnu činjenicu plastičnijom i jasnijom.
Knjiga Vojislava Miličevića NEMIRNA SVITANJA romansirana je kronologija jednog nevremena. Ona je istovremeno i roman u dobrom smislu riječi („tehnika kretanja, povezanosti i spajanja raznovrsnog materijala, mogućnost razvijanja i povezivanja epizoda, stvaranja raznovrsnih centara, vođenje paralelne intrige, ítd.” – B. Ejhenbaum), slijed činjenicâ četiriju teških godina trpljenja i otpora žitelja sela Šumetlice, razvoj NOP-a na Psunju i prilog biografiji narodnog heroja Milana Tomića Slobodana. Miličević se ne upušta u knjiško psihologiziranje i formalne eksperimente. Riječ je o stvarnim ljudima i stvarnim sudbinama, о stvarnim žrtvama i stvarnim zločincima. Stoga autor ostavlja da se likovi individualiziraju kroz akciju i dijalog, maksimalno izbjegavajući crno-bijeli način prikazivanja. Miličevićevi heroji su bez patetične pozlate, obični ljudi koje od ostalih izdvaja samo njihova odlučnost da brane ljudsko dostojanstvo, konzekventno, do zadnjeg uloga, do vlastite pogibije. Vrijeme u kojem nije bilo polovičnih opredjeljenja i politikantskog nadmudrivanja, izbacilo je na površinu, također kriminalno konzekventne, poživinčene individue, ubojice, palikuće i batinaše. U jednom malom selu kao da se zgušnjava cjelokupna evropska klaonica drugog rata te ono sa svojom tradicijom, običajima, nacionalnim obilježjem i vjerom postaje kroz Miličevićev roman gotovo mitskim mjestom genocida, izdaje i paleža, ali i mjestom otpora, nade i konačnog povratka.
Jedan krvavi period u povijesti sela Šumetlice Miličević nije izmislio niti ga je naprosto prepisao iz dokumenata i sjećanja, no njegova je zasluga u tome što je stravičnom taktici tetu dodao ono što ne postoji ni u kakvim policijskim zapisnicima, izvještajima s fronta ili sjećanjima preživjelih sudionika. Dao je ljudsko viđenje, ako hoćete: dramatičan opis, bezbrojnih detalja koji su otišli u nepovrat zato jer nisu imali svjedoka ili, pak, svjedoci više nisu živi. Miličević je uvjeren da se odvijalo baš ono što je zapisao, da se govorilo baš ono što se govori u njegovoj knjizi. Kroz njegov zreli književni postupak to uvjerenje prelazi i na čitatelje pa nam se i ovoga puta čini opravdanom izreka koja kaže da je umjetnička istina često istinitija i od same istine.
Tito Bilopavlović
MG151 (N)