Godina izdanja: 2011
ISBN: 978-953266263-4
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Izdavač: Fraktura, Zagreb
Jezik izvornika: hrvatski
Broj stranica: 232
Datum izdanja: april 2011.
Vrsta poveza: tvrdi s omotom
Visina: 205 mm
Težina: 220 g

Bilo nam je tako lijepo! drugi je dio trilogije Tabu, u kojem Sibila Petlevski iz sasvim drugoga kuta i na posve drugačiji način progovara o amblematskom liku fin de sièclea Viktoru Tausku. Pisan kao biografski roman i obiteljska saga, Bilo nam je tako lijepo! pripovijeda o psihoanalitičaru čiji je život zapravo psihogram dvadesetoga stoljeća. Vješto i neprestano balansirajući između stvarnih činjenica i fikcije i igrajući se njima, Sibila Petlevski kroz Tauskov život provlači teme koje je to doba otvorilo, a koje su i dan-danas neizbježne – od pitanja nacije i vjere preko seksualnosti i smrti pa sve do sloboda svih vrsta. U životu Viktora Tauska, ali i njegovih bližnjih, posebno sestre Jelke, stalno se isprepleću erotika i politika, ljubav i smrt, odgovornost prema drugome i trajna čežnja za slobodom svake vrste.
Bilo nam je tako lijepo! apologija je potrage za srećom i potrebe da za njom stalno tragamo, a Viktor Tausk jedna je od onih stvarnih povijesnih osoba koje su imale odvažnosti da se u tu potragu zapute. Nastavak nagrađivanog romana Vrijeme laži.

Trilogija `Tabu` Sibile Petlevski dobila drugi nastavak
Jutarnji list, Jagna Pogačnik, 21.12.2011.
Trilogija „Tabu” Sibile Petlevski, posvećena hrabrima, dobila je svoj drugi nastavak. Prvi roman „Vrijeme laži” doživio je odličnu recepciju kojoj je svakako, u medijskom smislu, pomogla i nagrada roman@t-portal.hr. On je bio neka vrsta hibridnog žanra, intelektualistička biografska fikcija koja se temeljila na istraživanju života i rada Viktora Tauska, pravnika i liječnika, psihoanalitičara, koji je zadužio i europske i zagrebačke kulturne krugove u doba moderne, ali je u njemu bilo mnogo manje samog Tauska, a više drugih oko njega koji su najavljivali glavnu nakanu „Tabua”.
A ona je – progovoriti o onima koji su u povijesti osuđeni na nepravdu i maćehinski odnos službenih povijesti. „Bilo nam je tako lijepo!” u samo središte ipak postavlja osobnost Viktora Tauska i na osnovu stvarnih, dopisanih i domišljenih likova pozicionira ga prema vlastitoj obitelji, brakovima, ljubavnicama, prijateljima, ali i prostorima u kojima je živio, kao i turbulentnim političkim i društvenim idejama i pokretima 20. st. Na taj način, Sibila Petlevski više je nego uspješno i inteligentno nadogradila svoju trilogiju, ne ponovivši isti fabularni i stilski koncept, već je Tausku prišla iz posve drugog, osobnijeg kuta. Ono što se u prvom romanu iščitavalo u međuredovima, ovdje je prepušteno samome Tausku koji dobiva konture živog i punokrvnog lika, građenog odličnim balansom između faktografije i fikcije.
Rabeći elemente žanrova kao što su obiteljska saga i fikcionalna biografija, Petlevska nam oslikava Tauska kao člana obitelji, ljubavnika, muža i oca, pjesnika i psihijatra, ali prije svega kao „ničijeg čovjeka” koji pokušava pronaći nekonvencionalne oblike sreće, u vrijeme koje je takvima jednostavno kontraindicirano. Pišući o Tausku, autorica bez velikih pretenzija na pisanje povijesnog ili političkog romana, zapravo ispisuje jednu vrlo tipičnu i manjinsku poziciju srednjoeuropskog intelektualca u svim turbulencijama 20.st. Tauskov „smrtopis”, jer je riječ o čovjeku koji je načinio dvostruko samoubojstvo, vječna je priča ovih prostora kojom se provlače motivi nacije, vjere, slobode, ljubavi i smrti, dakle oni koji su tada, ali i uvijek, funkcionirali kao svojevrsni tabui.
Tauskove selidbe i lutanja Europom, njegovi boravci na prostoru Balkana, vjetrovi netrpeljivosti i ratova, uništene ljudske sudbine, sve to ovom romanu daje indikativan okvir u kojem treba čitati Tauskovu, ali i ne samo njegovu životnu sudbinu.
Pripovjedna vještina i zrelost osobine su koje smo već povezivali uz ovu autoricu, no nakon drugog nastavka trilogije tome treba dodati još nešto – intrigantnost i zanimljivost ispričane priče koja nas navodi samo na jedno – s nestrpljenjem očekivati treći dio.

Sibila Petlevski, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, izvedbena umjetnica, znanstvenica, sveučilišna profesorica, urednica i prevoditeljica rođena u Zagrebu. Doktorica filoloških znanosti, redovita profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Članica L’Académie Mallarmé i l’Académie Européenne de Poésie. Dobitnica godišnje nagrade „Vladimir Nazor”, nagrade Poeteka međunarodnog festivala pozije (2005) i nagrade „Petar Brečić” za doprinos teorijskoj dramaturgiji. Njena drama Eisgeneral nagrađena je u europskoj selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005). Roman Vrijeme laži (2009) osvojio je književnu nagradu Tportala 2010. za roman godine. Nacionalno i internacionalno antologizirana autorica. Urednica u domaćim i stranim časopisima. Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Nastupala na svim značajnijim međunarodnim književnim skupovima. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001–2005). Članica međunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002–2007).
Uz beletrističke objavila je i više znanstvenih knjiga. Poezija: Kristali (1988); Skok s mjesta (1990); Sto aleksandrijskih epigrama (1993); Babylon (2000); Heavy Sleepers (2000); Libitina (2002); Spojena lica (2006); Spojena lica/Spoeni lica/Joined Faces (2009). Proza: Francuska suita (1996); Koreografija patnje (2002); Noćni trening (2006); Moj Antonio Diavolo (2007); Vrijeme laži – Tabu I (2009), Bilo nam je tako lijepo! – Tabu II (2011), Stanje sumraka – Tabu III (2013). Drama: Ledeni general (Eisgeneral) (2005); Cagliostro Forever, libreto; (2007); Rimbaud’s House (Rimbaudova kuća) (2007).
MG143