Godina izdanja: 2020
ISBN: 978-9958-30-190-2
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Cvijetić, Darko
Naslov Što na podu spavaš / Darko Cvijetić
Vrsta građe roman
URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost)
Jezik bosanski, hrvatski
Godina 2020
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2020 (Sarajevo : Dobra knjiga)
Fizički opis 128 str. ; 20 cm
Zbirka Savremena bh. književnost
ISBN 978-953-8226-45-8 (Buybook, Zagreb)
Napomene Slika autora i bilješka o njemu na zadnjem kor. listu

Ako si odlučio biti pisac, onda si odlučio o sebi govoriti ono što se među pristojnim svijetom ne govori, odlučio si pisati ono što se ne može i ne smije napisati, odlučio si liječiti svijet tako što ćeš ubijati sebe. Zatajiš li, nećeš više biti pisac.

„Književnost Darka Cvijetića hrabar je i uzaludan trud da se razumije drugog i da se ima srca za njegovu patnju. A ljudi vole kada su žrtve, u tome uživaju više nego u ičemu drugom u životu, ali ih tuđa patnja ugrožava i ponižava. Ako i taj drugi pati, tada je i on žrtva. A ako je već žrtva, onda mora da negdje postoji i onaj koji ga je učinio žrtvom. Ljude vrijeđa i sama pomisao da su odgovorni za patnju drugih. Nakon što je vrlo pomno opisao svijet crvenog nebodera, Cvijetić se odvažio bavi načinom na koji se odlazilo iz kasarni opkoljenog grada. Priča koju je pritom ispričao neočekivana je i strašna. I u njoj opet ništa nije prešućeno. I opet je, kao i prvi put, morala biti ispričana. Ovaj je put čovjek čovjeku brat. Ali više ne u metafori.“ – Miljenko Jergović

„Cvijetić ne dozvoljava da ta tijela budu samo brojevi oko kojih će raspravljati budući istoričari, da od njih ostanu tek slova urezana u mermer iznad kojega će lažno naricati političari. On ne dopušta da ih se iznova i iznova ubija. Kada utihnu topovi, himne, sprovodi i dženaze, nastane tišina koju smrt najviše voli, jer nakon nje dolazi zaborav, konačno ništa, njen puni trijumf. Cvijetić govori u toj tišini, mrtvima daje glas koji se nije čuo dok su bili živi. Dozvoljava im da svjedoče, upozoravaju, savjetuju. Vraća im oduzetu ljudskost. Dok piše o smrti, Darko Cvijetić bori se za svaki život.“ – Selvedin Avdić

Darko Cvijetić (11. januar 1968, Prijedor) je bosanskohercegovački i srpski pesnik, pisac, režiser i dramaturg. Rođen 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija (Rudnik) u familiji Srbina i Hrvatice. Odrastao i školovao se u Prijedoru. Često navodi kao jednog od uzora Ivana Obrenova. Piše poeziju, eseje, kratke priče, režiser je i dramaturg prijedorskog Pozorišta. Pesme su mu prevođene na nekoliko svetskih jezika: francuski, engleski, nemački, slovenački, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Uređuje književnički blog pod nazivom Hypomnemata. Član je dva društva: P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca BiH.
Pesme iz njegova zbirke Ježene kožice, koje je na poljski preveo Miloš Valigorski (polj. Miłosz Waligórski) našla se u izboru za evropsku nagradu Evropski pesnik slobode (polj. Europejski Poeta Wolności) čije je finale 2020. godine, dok će 2019. godine čitava zbirka biti prevedena na poljski jezik u okviru tog festivala.
Na portalu Nomad uređuje rubriku poezija pod nazivom Ko to tamo peva. Darko Cvijetić je nesumnjivo jedan od najznačajnijih književnika postjugoslovenske književnosti, objavljivao tekstove i kolumne za sve važnije časopise u regionu, učesnik svih važnijih književnih festivala (kao što su Sarajevski dani poezije, Šopovi dani na Plivi, Slovo Gorčina u Stocu). Dnevničke zapise objavljivao na portalu Buka i Slobodna Evropa.
Objavljena dela
Noćni Gorbačov, 1990, Beograd;
Himenica, 1996, Beograd;
Manifest Mlade Bosne, 2000, Novi Sad;
Passport for Sforland, 2004, Banja Luka;
Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Banja Luka;
Konopci s otiskom vrata, 2013, Mostar;
Mali ekshumatorski eseji, 2015, Banja Luka – Beograd.
Emotikoni u Viberu, 2016. Sarajevo
Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Ljubljana
Ježene kožice, 2017. Zenica
Šindlerov lift, 2018. Sarajevo – Zagreb
Što na podu spavaš, 2020. Beograd – Sarajevo
Značajnije pozorišne režije
Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991.
Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995.
Mandragola, N. Makijaveli, 1997.
Galeb, paviljon 6, po A. P. Čehovu, 2003.
Na čijoj strani, Ronald Harvud, 2007.
Kvartet, Ronald Harvud, 2012.
Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013.
Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015.
Bunar, Radmila Smiljanić, 2016.
Značajnije pozorišne uloge
Raskoljnikov, ZLOČIN I KAZNA, F. M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007.
Boris Davidovič, GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009.
Estragon, ČEKAJUĆI GODOA, Semjuel Beket, režija Radenko Bilbija
Clow, KRAJ PARTIJE, Semjuel Beket, režija Dragoljub Mutić
MG2