ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1994
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

RADOMIR MILOŠEVIĆ RADE

RASKRŠĆA

Izdavač - Književna zajednica Jugoslavije, Beograd

Godina - 1994

174 strana

21 cm

Edicija - Bdenja

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, ima pečat prethodnog vlasnika, ima posvetu, tekst bez podvlačenja


SADRŽAJ:
Zašto `Raskršća???
Pjesme
Karađorđu i Njegošu
Zov
Poruka
Majko zoro
Zemljo moja
Raskršća
Samo moćnik ima pravo na istinu
Sretniku je sreća nepoznata
Na zlobi se ne gradi poštenje
Traganja
Što je sveto mučno se probija
Suza oku nema što da traži
Pravu zoru samo sunce rata
Čovjek samo jedan vijek traje
Novi svijet
Borba za vlast
Teško onom koga mnogo žale
Čovjek i priroda
Borba
Traganje
Bez zlobe se ne zna za dobrotu
Pentranje
Suzama se ne kite junaci
Ništa nebom nije poklonjeno
Ni plač svaki nije za plakanje
Nebesa se zemlji podruguju
Bol i rana vječni saputnici
Što bi čovjek bez svog porijekla
Cvjetna polja pakost ne poznaju
Istina se slažima sukobljava
Zveket čaša ne čini veselje
Svako nosi klicu iz korjena
Tragovi su slika prolaznika
Osmjehom se tuga ne prikriva
Kako pjesmom svijet mijenjati
Ko spokojstvo topuzinom brani
Uljezi
Sve što teče nekuda se sliva
Ko na nebo poleće bez krila
Kad se čovjek u zvjerku pretvori
Nije lako živjet sa istinom
Duši treba i radost i tuga
Samoća je što i robovanje
Po mrtvacu lako je gaziti
Ko u paklu traži osvitanje
Lako ti je zvjerku prepoznati
Ponajteže poznat je čovjeka
Creća
Što dolazi nekad će da dođe
Mali grm je za malenu zverku
Što je nisko lako je gaziti
Nije smješno kada ovca bleji
Kad orlovi zapožele mesa
Suza
Raljanje je nalik umiranju
Oči vide a um sliku dava
Gorostasu krpa ne priliči
Svak bi da se do nebesa vine
Treba lanut da bi se podigo
Brod ne može bez vode ploviti
Suva zemlja bez kiše nijema
Priroda je svakog podarila
Što je sporo i ono se kreće
Ne umire čega nije bilo
Ne ralja se veliko pa malo
Puž ne može atu da uteče
Šta bi manit na velikom tronu
Šta je sreća nekom je nesreća
Duša kojom novac gospodari
Nisu sreće vječno blagodarne
Moćniku je i sjena velika
Mudrost vječno s neznanjem ratuje
Iz mladosti starost izronjava
Zima ljetu i proljeću prjeti
Za moćnika prošlost se ne pita
O skromnosti skromni ne govore
Pohlepa je stravično tiranstvo
Sloga nije vječno blagodarna
Svaka pjesma dušu ne liječi
Sila nikad dobro ne donosi
Ko poželi dobrog prijatelja
Život traži vječna iskušenja
Pokorstvo je što i robovanje
Dokle ljudska dopiru stratišta
Kad se svijet od sile pomami
Rad velike sile i obilja
Dječiji plač i radost roditeljska
Što postaje iz nečeg nastaje
Zlo pjevanje, gore od kuknjave
Ljudska baština
Ljudski aršini
Starost
Mržnja
Kandila i duše
Tamljani
Svijeće
Stranputice
U vječnosti prolaznost konači
Bez raćanja nema umiranja
Zlo se lako u dobru poznaje
Vječna vrela — vječnog uviranja
Vjetrovi
Svijetli obraz
Slabašni se samo umom brani
Gde se vječnost bori s vjekovima
Otpadnici
Nek grobovi zbore oživima
Posrtanje
Na pučini
Grobovi će žive oplakati
Apsurdi
Mudri i neznalica
Šta bi čovjek da ljubavi nije
Svitanja
Tron je guba što svijetom vlada
U pohodu besmrtnom trajanju
Odsjaj suze njepši od bisera
I čovjek se čovjeku okreće
Rane

RECENZIJE
MIODRAG B ŠIJAKOVIĆ - Pjesnikova `Raskršća?
JOVAN N STRIPKOVIĆ
AKADEMIK, MIHAJLO MARKOVIĆ
MIODRAG NIKODIJEVIĆ - MINIK - Izvori duše

Zašto sam se odlučio da pišem?
Beleška o piscu


Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.