| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1983
ISBN: 277
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Veljko Barbieri
Izdavač: August Cesarec, Zagreb
Godina: 1983
Obim: 125 str.
„Epitaf carskog gurmana“ je distopijski i satirični roman hrvatskog pisca i gastronomskog stručnjaka Veljka Barbierija, originalno objavljen 1983. godine. Ova briljantna književna minijatura koristi kulinarstvo i hedonizam kao metaforu za individualnu slobodu i otpor totalitarnom režimu.
Roman je oblikovan kroz fragmente i istrgnute stranice iz gurmanovog intimnog dnevnika. Barbieri koristi izuzetno bogat jezik, detaljne opise mirisa, ukusa i kulinarskih rituala kako bi naglasio kontrast između sivila režima i ljudske individualnosti. Iako je tema duboko ozbiljna (gubitak slobode), priča je prožeta oštrom ironijom i humorom.
Veljko Barbieri (14. maj 1950. — 18. maj 2026.) bio je jedan od najosebujnijih hrvatskih i regionalnih književnika, gastronoma, publicista i televizijskih autora. Ostao je zapamćen kao čovek koji je uspeo da spoji kulinarstvo, istoriju, mediteransku tradiciju i vrhunsku književnost, dokazujući da hrana nije samo stavka na tanjiru već ogledalo civilizacije, kulture i ljudskog identiteta.
Rođen je u Splitu, ali je porodično i emotivno bio duboko vezan za Makarsku gde je odrastao. Taj mediteranski duh obeležio je čitavo njegovo stvaralaštvo. U Zagrebu je završio prestižnu Klasičnu gimnaziju, nakon čega je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1973/1974. godine delovao je kao profesionalni književnik i član Društva hrvatskih književnika. Tokom Domovinskog rata devedesetih godina bio je dobrovoljac i oficir Hrvatske vojske. Zbog zasluga u odbrani Pakraca proglašen je za počasnog građanina tog grada, a penzionisan je 2001. u činu bojnika.
U ranom periodu stvaralaštva, Barbieri je pripadao generaciji takozvanih „hrvatskih borhesovaca“ ili fantastičara. Njegova proza se kretala od psihološke fantastike inspirisane antikom do oštrih distopija koje kritikuju totalitarizam. Najznačajnija dela iz ove faze su:
- „Priča o gospodinu Zaku“ (1972) — debitantski roman.
- „Novčić Gordiana Pia“ (1975) — zbirka pripovedaka natopljena mediteranskim motivima.
- „Trojanski konj“ (1980) — distopijski roman o društvu ustrojenom kao vojni logor.
- „Epitaf carskog gurmana“ (1983) — njegovo najuspešnije i najprevođenije delo, u kom se hrana prvi put pojavljuje kao metafora političkog otpora.
- „Ja, Dioklo, Jupitrov sin“ — istorijski roman posvećen rimskom caru Dioklecijanu i antičkom Splitu.
Široj javnosti Barbieri je postao kultna figura kada je recepte počeo da pretvara u prvoklasnu literaturu. Za njega kulinarstvo nije bilo puko praćenje uputstava za kuvanje, već istraživanje antropologije i istorije Mediterana.
Kuharski kanconijer: Ova višedecenijska serija knjiga i eseja predstavlja kapitalno delo regionalne gastro-kulture. U njoj je sakupio stotine tradicionalnih recepata, prateći njihovo kretanje od antičke Grčke i Rima, preko renesanse, pa sve do modernih primorskih konoba.
Autor je legendarne i dugovečne dokumentarno-kulinarske emisije „Jelovnici izgubljenog vremena“ na HRT-u. Kroz ovu seriju je na poetski način oživljavao zaboravljena jela, stare običaje i mirise prošlosti.
Godinama je pisao nedeljne kolumne za Večernji list, gde je u formi kratkih priča nudio gastronomske minijature začinjene ličnim i porodičnim sećanjima.
Preminuo je u maju 2026. godine u Makarskoj u 77. godini života, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u balkanskoj i evropskoj kulturnoj baštini.