| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1997
ISBN: 505
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Efraim Kišon / Ephraim Kishon
Izdavač: Marso, Beograd
Godina: 1997
Obim: 241 str.
„Pomozi svetu na svoju štetu“ (originalni naslov na hebrejskom: Undank ist der Welt Lohn ili u zbirkama poznat kao satira o pomaganju drugima) jedna je od najpoznatijih i najduhovitijih priča čuvenog izraelskog satiričara Efraima Kišona.
Kišon u ovoj priči, na njemu prepoznatljiv, samokritičan i ironičan način, obrađuje večitu temu – kako se čovek provede kada pokuša da uradi dobro delo.
Priča prati samog autora koji, vođen čistim altruizmom i željom da bude dobar građanin, odlučuje da pomogne potpunom strancu u nekoj svakodnevnoj, naizgled bezazlenoj situaciji (često je to pomoć u saobraćaju, sa automobilom ili prenošenjem nekog tereta). Kako radnja odmiče, situacija se potpuno izvrće uvrnuti Kišonovski apsurd.
Iako pisana u kontekstu Izraela prošlog veka, priča savršeno opisuje mentalitet koji svi prepoznajemo – izreka „rani kuče da te ujede“ pretočena u vrhunsku književnu satiru.
Efraim Kišon (Ephraim Kishon) bio je jedan od najpoznatijih, najprevodivijih i najduhovitijih svetskih satiričara, dramaturga, scenarista i filmskih režisera 20. veka. Tokom svoje bogate karijere napisao je više od 50 knjiga koje su prevedene na 37 jezika i prodate u desetinama miliona primeraka širom planete.
Njegov životni put bio je fascinantan spoj tragičnih istorijskih okolnosti i neverovatnog trijumfa duha i humora.
Rođen je 23. avgusta 1924. godine u Budimpešti kao Ferenc Hofman u građanskoj jevrejskoj porodici. Studirao je vajarstvo i slikarstvo. Tokom Drugog svetskog rata prošao je kroz pakao nekoliko nacističkih koncentracionih logora. Život su mu u više navrata spasle puke slučajnosti i sopstveni talenti – jednom prilikom je preživeo jer ga je komandant logora uzeo za šahovskog partnera. Sam je kasnije prokomentarisao: „Napravili su grešku – ostavili su jednog satiričara živog“. Nakon bekstva iz logora i završetka rata, emigrirao je 1949. godine u Izrael. Službenik na imigracionom šalteru mu je upisao novo ime – Efraim Kišon, koje je on prihvatio i pod kojim je stekao svetsku slavu.
Kišon je počeo da piše na hebrejskom, jeziku koji je naučio tek u odraslom dobu, ali je njime ovladao toliko maestralno da je postao stub izraelske satirične književnosti. Njegova najprodavanija knjiga „Kod kuće je najgore“ bavi se svakodnevnim zgodama i nezgodama u okviru njegove porodice. Likovi poput „najbolje supruge na svetu“ i dece (Amira, Rafija i Renane) postali su univerzalni simboli porodičnog života. Kroz kultne zbirke i romane kao što su „Nije fer, Davide“, „Kamila kroz iglene uši“, „Kita boli more“ i „Lisac u kokošinjcu“, Kišon je izvrgavao ruglu birokratiju, politiku, ljudsku glupost i malograđanštinu.
Pored književnosti, ostavio je ogroman trag u kinematografiji. Napisao je i režirao nekoliko igranih filmova. Njegovo najpoznatije ostvarenje, satira o izraelskoj birokratiji „Salah Šabati“ (1.3.6), kao i film „Policajac Azulaj“, bili su nominovani za prestižnu nagradu Oskar u kategoriji za najbolji strani film.
Preminuo je 29. januara 2005. godine u Švajcarskoj u 80. godini života, a sahranjen je u Tel Avivu.