| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Drenovac, Šabac | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1977.
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Izdavač: BIGZ. Mesto: Beograd. Godina izdanja: 1977. Povez: broš. Pismo: latinica. Broj strana: 288. Izbor i prevod: Dragoslav Andrić. Predgovor: Brana Crnčević. 
Knjiga je dobro očuvana, nema oštećenja, nema podvlačenja. 
`„Štihove“ čine šaljive, podrugljive, pomalo (pa i više od pomalo) cinične pesme o Velikim istinama i običnim stvarima i ljudima. Neš svoje pesničke egzibicije i kalambure započinje već naslovom pesme za kojim slede stihovi - sa finim rimama – u kojima se prvo govori o opšte znanim činjenicama i istinama koje se stavljaju pod znak pitanja i time se njihova neprikosnovena uverljivost povija pod udarcima smeha. Pesnik potom „iz rukava izvlači keca“, odnosno pominje nekoga kome se desilo ono što, po gornjim Velikim istinama i Mudrostima, nikako nije moglo niti trebalo. Finale pesme jednako je veseo i vraglast, bez preteranog pametovanja jer, Neš, u suštini, nije cinik, mrgud i mizantrop. Pre bi se moglo govoriti o velikom altruisti koji poštuje „malog čoveka“ opkoljenog zahuktalom civilizacijom, čoveka koji voli da pomalo) zabušava i lenčari, uživa u životu i svim slastima koje donosi. Taj obični, anonimni pojedinac nema prevelike duhovne potrebe, cilj mu je da se zabavi i razonodi, od mnogo razmišljanja boli ga glava pa je zato ne koristi često. 
Nešova poezija ne iscrpljuje se u pukim „lakim stihovima“ jer je to suviše lako za njegov talenat. Pesnik niti može niti hoće da odoli iskušenjima da se poigrava situacijama i rečima, njihovim različitim značenjima koja lako menjaju i izvrću smisao nekog stiha. Ova produžena dejstva „štihova“ dodatno su zadovoljstvo neminovnih naknadnih isčitavanja pesama jer je smeh zdrav i zarazan mada, u Nešovim pesama, podstiče na razmišljanja o teškim dilemama viđenim sa one vedrije strane. Tako ovaj pesnik koga su nazivali „nasmejani filozof“, „razdragani humorista“, „mudra šekspirovska luda“ i „Volt Vitmen u delirijumu“ postaje i ostaje pesnik za sva vremena.` (Ilija Bakić).