pregleda

Ema i jez koji nestaje - David Albahari -Dusan Petricic


Cena:
1.999 din
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Vračar,
Beograd-Vračar
Prodavac Nije trgovac

berkut1 (2921)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 5283

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

David Albahari - Ema i jez koji nestaje
Ilustrovao Dusan Petricic

Zepter, Beograd, 2008.
Tvrdi povez, rikna nagnjecena pri dnu (vidi sliku), 24 strane.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

David Albahari (Peć, 15. 3. 1948 – Beograd, 30. juli 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik SANU. Pisao je uglavnom romane i kratke priče koje su često autobiografske. Takođe je bio i prevodilac sa engleskog jezika.
Biografija

David Albahari rođen je u Peći 15. 3. 1948 godine. Jevrejskog je porekla.[1] Otac mu je bio pobožan čovek, ali je tek nakon penzionisanja počeo redovno odlaziti u hram i postao aktivan član jevrejske zajednice. U kućanstvu Albaharijevih su se obeležavali svi jevrejski praznici i običaji.[1] David je u Zagrebu studirao englesku literaturu i jezik. Prvu zbirku kratkih priča „Porodično vreme“ je objavio 1973. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom „Opis smrti“, za koju je dobio nagradu „Ivo Andrić“.

1991. godine je postao predsednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. 1994. godine se preselio s porodicom u Kalgari, gde i dalje živi. I dalje piše i objavljuje na srpskom jeziku. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman „Mamac“ 1996. godine i nagrade Zlatni suncokret za zbirku priča „Svake noći u drugom gradu“ 2008. godine.

David Albahari je pisac prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahteva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dela. Uprkos tome, on je tokom svog gotovo tridesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitalaca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavalaca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža grupa onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.

Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocene, počev od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu „Porodičnog vremena“ da je pripovedačka polazišna pozicija „za darovitog mladog pisca... od neprocenjive vrednosti“, pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena „kada će svet prepoznati velikog pisca srpskog jezika“. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski...

Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji. Za sebe tvrdi da nije vernik, te da mu je uvek smetalo automatizovanje religije.[1]

U julu 2016. godine osvojio je prvu nagradu na festivalu `Друга приказна` (Druga priča), u Skoplju, Makedoniji[2].

U Novom Sadu uručena mu je Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma”, za roman `Danas je sreda`, 2022

Dugim godinama je živio u Kalgariju u Kanadi.

Nakon duge bolesti, umro je u Beogradu 30. jula 2023. godine u svojoj 76. godini.[3][4][5]
Bibliografija
Zbirke priča

„Porodično vreme“ (1973)
„Obične priče“ (1978)
„Opis smrti“ (1982)
„Fras u šupi“ (1984)
„Jednostavnost“ (1988)
„Pelerina“ (1993)
„Izabrane priče“ (1994)
„Neobične priče“ (1999)
„Drugi jezik“ (2003)
„Senke“ (2006)
„Svake noći u drugom gradu“(2008)
„21 priča o sreći“ (2017)

Romani

„Sudija Dimitrijević“ (1978)
„Cink“ (1988)
„Kratka knjiga“ (1993)
„Snežni čovek“ (1995)
„Mamac“ (1996)
„Mrak“ (1997, 2008)
„Gec i Majer“ (1998)
„Svetski putnik“ (2001)
„Pijavice“ (2006)
„Ludvig“ (2007)
„Brat“ (2008)
„Ćerka“ (2010)
„Kontrolni punkt“ (2011)

Knjige eseja

„Prepisivanje sveta“ (1997)
„Teret“ (2004)
„Dijaspora i druge stvari“ (2008)

Душан Петричић (Београд, 10. мај 1946) српски је карикатуриста, графичар, илустратор и професор.[1]
Биографија

У класи професора Богдана Кршића, дипломирао је на Графичком одсеку Академије за примењене уметности у Београду, 1969. године.

Као карикатуриста радио је од 1969. до 1993. у београдским „Вечерњим новостима”.

Стални сарадник, политички карикатуриста карикатуре која се објављује на насловној страни „Политике” је од 2009.

Од 1993. до 2013. живео је у Торонту, Канада.
Признања

Добитник годишње Канадске награде у области дечје литературе 2014. године као илустратор, заједно са књижевницом Кејти Стинсон за књигу „Човек са виолином”.[2]
Звање Витез од духа и хумора (Гашин сабор, 2018), додељују Центар за уметност стрипа Београд при Удружењу стрипских уметника Србије и Дечји културни центар Београд[3]

Дела

In the Tree House, written by Andrew Larsen, 2013
Mr. Zinger`s Hat, Cary Fagan, 2012
My Toronto, Petričić, 2011
When Apples Grew Noses And White Horses Flew, Jan Andrews, 2011
Better Together, Simon Shapiro, 2011
Jacob Two-Two on the High Seas, Cary Fagan, 2009
Jacob Two-Two Meets the Hooded Fang, Mordecai Richler, 2009
Jacob Two-Two`s First Spy Case, Mordecai Richler, 2009
Jacob Two-Two and the Dinosaur, Mordecai Richler, 2009
Mattland, Hazel Hutchins and Gail Herbert, 2008
The Queen`s Feet, Sarah Ellis, 2008
On Tumbledown Hill, Tim Wynne-Jones, 2008
The Longitude Prize, Joan Dash, 2008
My New Shirt, Cary Fagan, 2007
Lickety-Split, Robert Heidbreder, 2007
Alphabad: Mischievous ABCs, Shannon Stewart, 2007
Bashful Bob and Doleful Dorinda, Маргарет Атвуд, 2006
Bagels from Benny, Aubrey Davis, 2005
Rude Ramsay and the Roaring Radishes, Margaret Atwood, 2004
Ned Mouse breaks away, Tim Wynne-Jones, 2003
Wings and Rockets: The Story of Women in Air and Space, Jeannine Atkins, 2003
Grandmother Doll, Alice Bartels, 2001
Earthlings Inside and Out: A Space Alien Studies the Human Body, Valerie Wyatt, 1999
The Enormous Potato, Aubrey Davis, 1997
La Grosse Patate, Aubrey Davis and Michel Bourque, 1997
Bone Button Borscht, Aubrey Davis, 1996
Let`s Play: Traditional Games of Childhood, Camilla Gryski, 1996[4]
Scary Science: The Truth Behind Vampires, Witches, UFO`s Ghosts and More, Sylvia Funston, 1996
The Color of Things, Vivienne Shalom, 1995
Guliver med pritlikavci (Gulliver in Lilliput), from the 1726 classic by Jonathan Swift, 1987

Slanje POSLE uplate na racun u banci Intesa ili Postnet uplate.

Predmet: 83995009
David Albahari - Ema i jez koji nestaje
Ilustrovao Dusan Petricic

Zepter, Beograd, 2008.
Tvrdi povez, rikna nagnjecena pri dnu (vidi sliku), 24 strane.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

David Albahari (Peć, 15. 3. 1948 – Beograd, 30. juli 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik SANU. Pisao je uglavnom romane i kratke priče koje su često autobiografske. Takođe je bio i prevodilac sa engleskog jezika.
Biografija

David Albahari rođen je u Peći 15. 3. 1948 godine. Jevrejskog je porekla.[1] Otac mu je bio pobožan čovek, ali je tek nakon penzionisanja počeo redovno odlaziti u hram i postao aktivan član jevrejske zajednice. U kućanstvu Albaharijevih su se obeležavali svi jevrejski praznici i običaji.[1] David je u Zagrebu studirao englesku literaturu i jezik. Prvu zbirku kratkih priča „Porodično vreme“ je objavio 1973. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom „Opis smrti“, za koju je dobio nagradu „Ivo Andrić“.

1991. godine je postao predsednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. 1994. godine se preselio s porodicom u Kalgari, gde i dalje živi. I dalje piše i objavljuje na srpskom jeziku. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman „Mamac“ 1996. godine i nagrade Zlatni suncokret za zbirku priča „Svake noći u drugom gradu“ 2008. godine.

David Albahari je pisac prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahteva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dela. Uprkos tome, on je tokom svog gotovo tridesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitalaca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavalaca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža grupa onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.

Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocene, počev od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu „Porodičnog vremena“ da je pripovedačka polazišna pozicija „za darovitog mladog pisca... od neprocenjive vrednosti“, pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena „kada će svet prepoznati velikog pisca srpskog jezika“. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski...

Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji. Za sebe tvrdi da nije vernik, te da mu je uvek smetalo automatizovanje religije.[1]

U julu 2016. godine osvojio je prvu nagradu na festivalu `Друга приказна` (Druga priča), u Skoplju, Makedoniji[2].

U Novom Sadu uručena mu je Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma”, za roman `Danas je sreda`, 2022

Dugim godinama je živio u Kalgariju u Kanadi.

Nakon duge bolesti, umro je u Beogradu 30. jula 2023. godine u svojoj 76. godini.[3][4][5]
Bibliografija
Zbirke priča

„Porodično vreme“ (1973)
„Obične priče“ (1978)
„Opis smrti“ (1982)
„Fras u šupi“ (1984)
„Jednostavnost“ (1988)
„Pelerina“ (1993)
„Izabrane priče“ (1994)
„Neobične priče“ (1999)
„Drugi jezik“ (2003)
„Senke“ (2006)
„Svake noći u drugom gradu“(2008)
„21 priča o sreći“ (2017)

Romani

„Sudija Dimitrijević“ (1978)
„Cink“ (1988)
„Kratka knjiga“ (1993)
„Snežni čovek“ (1995)
„Mamac“ (1996)
„Mrak“ (1997, 2008)
„Gec i Majer“ (1998)
„Svetski putnik“ (2001)
„Pijavice“ (2006)
„Ludvig“ (2007)
„Brat“ (2008)
„Ćerka“ (2010)
„Kontrolni punkt“ (2011)

Knjige eseja

„Prepisivanje sveta“ (1997)
„Teret“ (2004)
„Dijaspora i druge stvari“ (2008)

Душан Петричић (Београд, 10. мај 1946) српски је карикатуриста, графичар, илустратор и професор.[1]
Биографија

У класи професора Богдана Кршића, дипломирао је на Графичком одсеку Академије за примењене уметности у Београду, 1969. године.

Као карикатуриста радио је од 1969. до 1993. у београдским „Вечерњим новостима”.

Стални сарадник, политички карикатуриста карикатуре која се објављује на насловној страни „Политике” је од 2009.

Од 1993. до 2013. живео је у Торонту, Канада.
Признања

Добитник годишње Канадске награде у области дечје литературе 2014. године као илустратор, заједно са књижевницом Кејти Стинсон за књигу „Човек са виолином”.[2]
Звање Витез од духа и хумора (Гашин сабор, 2018), додељују Центар за уметност стрипа Београд при Удружењу стрипских уметника Србије и Дечји културни центар Београд[3]

Дела

In the Tree House, written by Andrew Larsen, 2013
Mr. Zinger`s Hat, Cary Fagan, 2012
My Toronto, Petričić, 2011
When Apples Grew Noses And White Horses Flew, Jan Andrews, 2011
Better Together, Simon Shapiro, 2011
Jacob Two-Two on the High Seas, Cary Fagan, 2009
Jacob Two-Two Meets the Hooded Fang, Mordecai Richler, 2009
Jacob Two-Two`s First Spy Case, Mordecai Richler, 2009
Jacob Two-Two and the Dinosaur, Mordecai Richler, 2009
Mattland, Hazel Hutchins and Gail Herbert, 2008
The Queen`s Feet, Sarah Ellis, 2008
On Tumbledown Hill, Tim Wynne-Jones, 2008
The Longitude Prize, Joan Dash, 2008
My New Shirt, Cary Fagan, 2007
Lickety-Split, Robert Heidbreder, 2007
Alphabad: Mischievous ABCs, Shannon Stewart, 2007
Bashful Bob and Doleful Dorinda, Маргарет Атвуд, 2006
Bagels from Benny, Aubrey Davis, 2005
Rude Ramsay and the Roaring Radishes, Margaret Atwood, 2004
Ned Mouse breaks away, Tim Wynne-Jones, 2003
Wings and Rockets: The Story of Women in Air and Space, Jeannine Atkins, 2003
Grandmother Doll, Alice Bartels, 2001
Earthlings Inside and Out: A Space Alien Studies the Human Body, Valerie Wyatt, 1999
The Enormous Potato, Aubrey Davis, 1997
La Grosse Patate, Aubrey Davis and Michel Bourque, 1997
Bone Button Borscht, Aubrey Davis, 1996
Let`s Play: Traditional Games of Childhood, Camilla Gryski, 1996[4]
Scary Science: The Truth Behind Vampires, Witches, UFO`s Ghosts and More, Sylvia Funston, 1996
The Color of Things, Vivienne Shalom, 1995
Guliver med pritlikavci (Gulliver in Lilliput), from the 1726 classic by Jonathan Swift, 1987
83995009 Ema i jez koji nestaje - David Albahari -Dusan Petricic

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.