Godina izdanja: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Komplet: Ne
Album: Ne
Tip: Q STRIP

Odlično očuvan strip, unutra bez skrivenih mana i oštećenja,za očuvanost pogledajte slike u visokoj rezoluciji,na svako dodatno pitanje u vezi stripa rado ću vam odgovoriti !

Slijedimo li uvrnutu logiku, možemo bez većih ustručavanja reći kako je Marušićev Gnom de Monde lo-fi verzija Tehnoočeva Alexandra Jodorowskog. Istina, nešto manjeg zamaha i ambicije no što je to kolosalni ep čileanskog autora, no po svemu ostalom njegov duhovni nasljednik. Kurioziteti pojedinih tržišta i kulturnih horizonata i ovdje su dali svoj obol. Dok se Jodorowsky svjesno vodio poetikom `šareno je i budali drago`, znajući kako će ista privući čitatelje, samo kako bi im podvalio nešto što nisu tražili, Marušić - svjestan gdje živi i radi - na nju ni ne pomišlja, te `Gnoma` crta `onako, za dušu`, svjestan kako će onoj petorici ljudi koji kupe album biti potpuno svejedno kako isti izgleda. Ni Entropola nije bila izrazito upečatljiva na tom planu. Ono zbog čega nam je ostala u sjećanju, nije bila crtačka virtuoznost njenog autora, već je to bila ideja koja joj je ležala u podlozi. Ista se stvar može primijeniti i na `Gnoma`. Neuglednog izraza, pomalo podsjećajući na škrabotine kakvog dementnog djeteta, `Gnom de monde` je ipak jedan od zanimljivijih stripova koji su se pojavili prošle godine. Utoliko, produžimo li analogiju, možemo reći kako su „Tehnoočevi“ proza, a „Gnom de Monde“ poezija. Što naravno sa sobom povlači čitav niz problema. Prvi i zapravo najbenigniji problem predstavlja publika koja je u slučaju „Gnoma“ izrazito ograničena (primijetiti sličnost sa poezijom, posebice onom nastalom od pedesetih godina dvadesetog stoljeća naovamo). Eksperimentatori na području medija rijetko su dobro prolazili u očima publike. Marušićev crtež još uvijek slijedi pravila figuralnosti (mada je reduciran gotovo do krajnjih granica), pripovijedanje mu je klasično (slijed kadrova je logičan, montažni rezovi su opravdani i razumljivi), a opet, cjelina mu funkcionira kao ludički eksperiment koji zaobilazi sve one ustaljene pripovjedne obrasce koje očekujemo u klasičnom stripu. Kao što mu je crtež reduciran, tako su mu reducirani i likovi, svijet pa i sama priča. Fragmenti od kojih je ista sastavljena zahtijevaju volju za kombinatorikom koju se Marušić u osnovi ne trudi potaknuti. Stoga će se čitatelj namjernik u većini slučajeva zaustaviti nakon prvih nekoliko stranica kad uoči kako strip uopće nema potrebu komunicirati s njim. Čak i ako se ova početna odbojnost nadvlada, te čitatelj uspije prijeći preko ponuđenog mu crteža, pred njim će se naći gotovo nerazmrsiva zbrka aluzija, simbola, citata, analogija i metafora koje klasično pripovijedanje dovode gotovo do perverzije. Jednostavno rečeno, `Gnom de monde` je strip za one koji pristaju na ovakve uvjete.

Naravno, sve rečeno odnosi se na zamišljenu, ne nužno i točnu, perspektivu prosječnog strip-čitatelja u Hrvata. Ipak, teorija recepcije i konstrukcija idealnog čitatelja nisu nužno pravi put za izricanje suda o nekom djelu. Pristupimo li `Gnomu` pod njegovim uvjetima, otkrit ćemo kako se unutar naoko bezazlene igre riječima i postupcima krije zajedljivi komentar na svakodnevnicu. Bez obzira na to čita li se ovaj strip kao politička alegorija ili kao nešto šire obuhvaćanje zeitgeista, bez obzira na to vidimo li u njemu adekvatan opis hrvatskih kurioziteta ili mu opservacije sežu izvan granica Balkana, `Gnom de monde` je uspio pogoditi nekoliko važnih karakteristika suvremenog doba.

Što je, dakle, pogodio? Koristeći hibrid postapokaliptičnog SF-a i fantasyja, stvarajući svijet u osnovi neusporediv s ikojim poznatim (osim na metažanrovskoj razini), intertekstualno se poigravajući s nekim `Marvelovim` i azijskim šablonama, Marušić je u `Gnomu` progovorio o visokoj politici, problemima tržišta rada, svijetu spektakla i apatiji nižih klasa. `Gnom de Monde` prati uspon jednog prosječnog pripadnika mase (koja u stripu igra doslovnu ulogu stoke za klanje i onu rasplodnih kobila od strane vladara-demona koji obitavaju u višim sferama) iz jame (ponovno doslovne) do zvijezda. Dotični je naime unajmljen kako bi napravio medijski primamljivu i upečatljivu reklamu koja poziva na genocid njegovog naroda. Riječ je, naravno, o ponudi koja se ne odbija - posao je to koji njegovom izvršitelju omogućuje pristup eliti, vezama i poznanstvima, a zajedno s time i pristup uslugama koje izvršitelju omogućavaju vlastito unaprjeđenje. Naš gnom ni u kojem trenutku ne propituje povjereni mu zadatak, vodeći se logikom kako u poslovnom svijetu nema mjesta moralu i kako je posao, tj. donošenje kruha na stol, daleko bitniji od političkog aktivizma. Vladari gnomovog svijeta dekadentni su, oportunistički i samoživi demoni koji su u osnovi potpuno nezainteresirani za svoje podanike. U njima vide tek korisno oruđe u neprekidnoj borbi za moć između zaraćenih skupina političara, lobista i industrijalaca. Iz svega rečenog dala bi se konstruirati klasična žanrovska pripovijest koja bi uključivala junake, zlikovce i čitav niz pomagača, no Marušić nije zainteresiran za pričanje takve priče. `Gnom de Monde` se koncentrira na prikazivanje ustroja zamišljenog svijeta, potpuno zaobilazeći ključne točke epske fantastike. A kad vam netko na taj način ogoli sustav, nije vam potreban veliki spoznajni skok kako bi uočili određene analogije. Što onda razlikuje `Gnoma` od prosječnog političkog pamfleta? Tamo gdje je politički pamflet angažiran i fundamentalistički nastrojen (samo drugačijeg predznaka od dominantne ideologije), `Gnom` je razigran, zajedljiv i ciničan. Marušić ne kritizira svoje likove niti ih koristi kako bi progurao vlastiti svjetonazor (kao što to radi Jodorowsky u `Tehnoočevima`). Iz svoje autorske nad-instance on promatra i prikazuje svijet uzimajući sve njegove fakte zdravo za gotovo. Vlast jest demonskog karaktera, ali nije iracionalna niti `zla`. Gnomovi jesu apatična, apolitična, oportunistička raja (zbog tih su osobina sličniji vladarima nego što bi se dalo naslutiti na prvi pogled), no prije svega raja koja pokušava preživjeti u uvjetima koje ne može promijeniti. Postmodernistička ironija osnovno je obilježje ovog stripa. Kritiku će unutra pronaći samo politički idealisti. Je li Marušić i sam politički idealist koji prezire svijet o kojemu pripovijeda, pitanje je koje će ostati neodgovoreno. Pitanje koje na kraju krajeva i nije toliko bitno.

Ovako postavljen `Gnom de Monde` posve odgovara vremenu u kojem je nastao i njegovo je spoznajno ogledalo. Kao takav, preporučuje se svim aktivistima, vikend-revolucionarima i stranačkoj mladeži. Ako ni zbog čega, a ono zbog spoznajnog šoka. Strip je odavno prestao pripovijedati o junacima u šarolikim kostimima.

Pitanje kojeg se do sad nisam doticao, zapravo je vrlo kompleksno i bitno pitanje. Ono glasi - ima li `Gnom de monde` ikakvu artističku vrijednost? Pitanje je kompleksno stoga što podrazumijeva određenu ideju o tome što strip doista jest (ili bi trebao biti). S jedne bi se strane s pravom moglo argumentirati kako bilježenje ideja, opservacija i njihovih kombinacija na papir, koristeći pri tom rudimentarne vizualne prikaze, ne čini nužno dobar strip. No, ukoliko strip nije ništa drugo doli nizanje slika u vremenskom slijedu, i ako uz to u slučaju `Gnoma` ne možemo odvojiti ideju od forme (`Gnom` je zapravo nezamisliv unutar nekog realističkog ili hiperrealističkog diskursa), tada moramo zaključiti kako je Marušić doista uspio proizvesti jezgrovito, sažeto, inteligentno i promišljeno djelo koje je zapravo postiglo ono što se svaka umjetnost trudi postići. S jedne nam strane `Gnom` očuđava stvarnost, čineći od nje zbir fantazija, zabluda, amorala i posvemašnje gluposti, a s druge nam strane očuđava sam medij, tjerajući nas da ga promislimo izvan ustaljenih obrazaca. Marušić, doduše, u tome nije revolucionaran i možda upravo zbog toga neće dobiti pozornost kakvu zaslužuje, no ono u što nakon Entropole i `Gnoma` možemo biti sigurni jest kako je hrvatski strip u Ivanu Marušiću dobio veliko ime od kojega može puno toga očekivati. Ukoliko postoji takvo što kao što je hrvatski strip-underground, Marušić mu čvrsto stoji na vrhu.