| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2012
Tip: Dvojezični
Vrsta: Opšti
Jezik: Srpski
Autor: Strani
UNSR MOTTRSPROCH Leksikon izraza podunavskih Švaba
nemački jezik u Vojvodini / Podunavlju
Dunavske Švabe (nem. Donauschwaben) je naziv za Nemce koji su od 18. veka živeli u Translajtaniji, odnosno u istočnom delu Habzburške monarhije, a nakon 1918. godine u Kraljevini SHS — Jugoslaviji (današnjoj Srbiji — Vojvodina, delovi Beograda i Pomoravlje sa Ponišavljem, gde su se mahom stopili sa tamošnjim etnosom), kao i Hrvatskoj — Slavonija, Srem, Baranja), Rumuniji (na Karpatima i u Transilvaniji) i Mađarskoj.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Austrijska monarhija sredinom 19. veka
Dunavske Švabe su pomenute teritorije naselile uglavnom u 18. veku, nakon proterivanja Osmanskih Turaka sa tih prostora i uključenja istih u sastav Habzburške monarhije. Monarhija je delove ovih teritorija uključila u sastav svoje Kraljevine Ugarske, dok je druge delove stavila pod zasebnu upravu u okviru Vojne granice, Kraljevine Slavonije i Tamiškog Banata (kasnije i Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata).
Tokom habzburške uprave, Nemci su činili privilegovanu naciju u državi, a nemački jezik je bio jezik međuetničkog sporazumevanja. Nakon Austrougarskog kompromisa iz 1867. godine, svi delovi Translajtanije ulaze u sastav ugarskog dela monarhije, a mađarski jezik umesto nemačkog postaje jezik uprave i međuetničkog sporazumevanja. Dunavske Švabe tada faktički od vladajućeg naroda monarhije postaju nacionalna manjina u Ugarskoj i bivaju izloženi intenzivnoj mađarizaciji.
Katolička nemačka crkva u Vršcu
Mapa koncentracionih logora za folksdojčere u Jugoslaviji, deo postavke Muzeja podunavskih Švaba u Somboru
U vreme raspada Austrougarske 1918. godine, na inicijativu Dunavskih Švaba stvorena je kratkotrajna Banatska republika u Banatu, da bi područja nastanjena Dunavskim Švabama uskoro bila podeljena između Kraljevine SHS (Jugoslavije), Rumunije i Mađarske. Predlog Dunavskih Švaba da se od Banata i Bačke formira posebna država pod nazivom Banatija nije bio uvažen na mirovnoj konferenciji.
U međuratnom periodu, položaj Dunavskih Švaba u Jugoslaviji bio je nešto bolji nego u predratnoj Ugarskoj, jer su imali više mogućnosti za negovanje svog jezika i kulture. U ovo doba se među pripadnike ove manjine šire i političke ideje iz Nemačkog rajha, koje će presudno delovati na zbivanja u Drugom svetskom ratu.
Okupacijom i podelom Jugoslavije 1941. godine, Dunavske Švabe preuzimaju svu vlast u Banatu, koji zvanično postaje autonomna teritorija u sastavu Nedićeve Srbije, što je bilo samo delimično ostvarenje plana o stvaranju velike države Dunavskih Švaba pod nazivom Južnonemačka tampon država, koja bi obuhvatala delove Jugoslavije, Rumunije i Mađarske. U okupiranom jugoslovenskom Banatu pod upravom Dunavskih Švaba, Švabe su činile manjinu u odnosu na većinske Srbe, a period švapske uprave u Banatu karakterisao je progon Jevreja, Roma i Srba antifašista, kao i masovno pristupanje Dunavskih Švaba nemačkoj vojsci, posebno zloglasnoj diviziji Princ Eugen, poznatoj po masovnim zločinima širom Jugoslavije.
Porazom Nemačke u Drugom svetskom ratu, jedan deo Dunavskih Švaba se iseljava iz Jugoslavije zajedno sa nemačkom vojskom u povlačenju, dok većini ostalih nove komunističke vlasti ukidaju građanska prava i šalju ih u sabirne logore. Kao razlog za kolektivno ukidanje građanskih prava Švabama, uzeta je u obzir kolaboracija velikog dela švapske populacije sa nemačkim okupatorima, kao i neučešće pripadnike ove etničke grupe u narodnooslobodilačkom pokretu.
Nakon ukidanja logora, Švabama su vraćena građanska prava, ali se najveći deo njih iseljava iz Jugoslavije u narednim decenijama, delom zbog nacionalnih i političkih, a delom zbog ekonomskih razloga. Švabe su se takođe velikim delom iselile i iz Rumunije i Mađarske, dok je deo njihove populacije i asimilovan. Nakon Drugog svetskog rata se jedan deo Dunavskih Švaba u Jugoslaviji izjasnio za pripadnost mađarskoj narodnosti, a tokom vremena i asimilovao u ovu etničku grupu. Pored Nemačke i Austrije, mnoge Dunavske Švabe su emigrirale i u SAD, Kanadu, Brazil, Argentinu, Meksiko i Australiju.
Odlično stanje, bez ispisivanja i cepanja.
tvrd povez
Str : 152
nikk2037