ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Vrsta: frazeološki rečnik
Tip: Jednojezični
Jezik: Srpski

Dobro očuvano, bez pisanja, podvlačenja, pečata...

Autor - osoba Matešić, Josip, 1927-2020 = Matešić, Josip, 1927-2020
Naslov Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika / Josip Matešić
Vrsta građe rečnik
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski, hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Školska knjiga, 1982
Fizički opis XX, 808 str. ; 24 cm
(Plast.)
Napomene Štampano dvostubačno
Bibliografija: str. XI-XX.
Predmetne odrednice Srpskohrvatski jezik -- Rečnici, frazeološki

PREDGOVOR
Prvi frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, plod višegodišnjega rada suradnika Slavenskog instituta Sveučilišta u Mannheimu, uz suradnju sa Zavodom za jezik u Zagrebu i Katedrom suvremenoga hrvatskoga književnog jezika Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, namijenjen je domaćoj i stranoj javnosti, svima koji se bave pitanjima hrvatskoga ili srpskog jezika, njegove kulture i njegovanja.
Osnovna je namjera ovoga rječnika da dokumentirano objavi frazeološko blago hrvatskoga ili srpskog jezika i protumači značenja pojedinih frazema. Objašnjenja frazema, međutim, nisu uvijek definicije u strogom smislu, nego tumačenja čija je svrha da korisniku rječnika pruže što iscrpniju i svestraniju informaciju. Posebice pri tome mogu pomoći primjeri iz citiranih izvora, jer navođenje frazema u rečenici, odnosno u okolini istovjetnoj s govornim aktom, čitatelju omogućuje da i sam izvodi zaključke, osmišljuje značenja kojih u rječniku nema.
U rječniku ima neujednačenosti s obzirom na opseg (količinu) citiranih vrela, jer ponegdje se izvor navodi samo jedanput, a drugdje dva ili više puta. Iako smo nastojali da takvih neujednačenosti bude što manje, potpunu ujednačenost nismo mogli postići. Posljedica je to, ponajprije, uloge frazema kao komunikativnoga sredstva, njegove značenjske vrijednosti, upotrebne čestoće i sličnoga. Ondje gdje za frazemsku jedinicu nije bilo moguće naći potvrdu u izvornoj literaturi, izvršena je provjera u najmanje dva-tri „native speakera“.
Rječnik nije normativni, nego popisni, nastao na temelju korpusa koji su izabrali suradnici i redakcija. Izbor i kodifikacija građe izvršeni su prema točno utvrđenim kriterijima, tj. prema načelu koje je uvjetovala teoretska postavka, formulirana definicijom frazemske jedinice, te frazeološki potencijalni materijal. Budući da su navedeni izvori iz kojih je uzeta građa, rječnik može poslužiti i u znanstvene svrhe: za istraživanja na području frazeologije, u užem smislu – domaće, i u širem smislu – slavenskih i neslavenskih jezika.
Činjenica je da nema jedinstvenoga mišljenja o tome što- je to frazem. Priređivači ovoga rječnika, nakon iscrpnoga, razmatranja literature s područja frazeologije, kao i skupljene građe, a imajući na umu namjenu Frazeološkoga rječnika hrvatskoga ili srpskog jezika, odlučili su da frazemsku jedinicu ovako definiraju: Frazemi su jedinice jezika značenjskoga karaktera koje se kao cjelina reproduciraju u govornom aktu, raspolažući pri tome najmanje dvjema punoznačnim (autosemantičkim) riječima, od kojih barem jedna upućuje na semantičku pretvorbu, jedinice koje, zbog sposobnosti uklapanja u kontekst, poput svake druge riječi, mogu vršiti sintaktičku funkciju u rečenici. Iz definicije proistječe da su za jezičnu jedinicu koju zovemo frazem relevantni: 1. reproduciranje – znači da se frazem pojavljuje u gotovu obliku, kao čvrsta veza riječi ustaljena dugom upotrebom; 2. formalno ustrojstvo – znači neraščlanjiv skup riječi, od kojih su najmanje dvije punoznačne (autosemantičke); 3. idiomatičnost – znači semantičku pretvorbu najmanje jednoga člana čvrstoga skupa riječi, tako da značenje frazema nikada ne odgovara zbroju značenja njegovih članova; 4. uklapanje u kontekst – znači da se frazem u rečenici pojavljuje kao njezin prosti član, tj. frazem nije skup riječi u vidu vlastitoga teksta.
Činjenica da frazem nije rečenica, da on po svojoj strukturi nije samostalan tekst govori o njegovoj srodnosti s riječju i o njegovu razlikovanju od tipova čvrstih veza riječi rečeničnoga karaktera, kao što su na primjer, poslovice, krilatice, citati, nazivi institucija, a djelomice i takozvane situativne izreke i termini. Takve vrste čvrstih veza riječi nisu uzete u obzir, niti su ušle u ovaj rječnik. Rječnik ima više od 30 000 natuknica, od kojih je otprilike 12.000 natuknica obrađeno, što znači da sadrže značenja i citate.
Prvi frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika nije djelo potpuno bez nedostataka, ali će on, nadamo se, upotpuniti leksikografsko blago hrvatskoga ili srpskog jezika.
Zahvaljujem IRO „Školska knjiga“ što je svojim stručnim i financijskim sudjelovanjem omogućila da se pojavi ovo djelo. Dugujem zahvalnost i „Stiftung Volkswagenu“ na novčanoj pomoći za obradu i tiskanje Rječnika te gradu Mannheimu na novčanoj pripomoći za tisak.
Josip Matešić


MG P27 (MBG)