ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1991
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Posveta i potpisi na predlistu i najavnom listu, inače dobro očuvano.

Autor - osoba Angel, Henrik August, 1861-1922 = Angell, Henrik August, 1861-1922
Naslov Kroz Crnu Goru na skijama / Henrich Augusto Angell ; prevela sa norveškog Boba Blagojević
Vrsta građe dokumentar.lit.
Jezik srpski
Godina 1991
Izdavanje i proizvodnja Cetinje : Jas promet ; Titograd : Republički fond za fizičku kulturu, 1991 (Titograd : Yugrafic)
Fizički opis 130 str. : ilustr. ; 20 cm.
Drugi autori - osoba Blagojević, Boba, 1947-2000 (prevodilac)
Zbirka ǂBiblioteka ǂStara knjiga ; ǂknj. ǂ1
(Broš.)
Napomene Prevod dela: Gjenem Montenegro paa ski
Str. 7-13: Uz ovo izdanje / Novak Jovanović.
Predmetne odrednice Crna Gora -- Putopisi

UZ OVO IZDANJE
Knjiga „Kroz Crnu Goru – na skijama“ (naslov originala glasi: GJENEM MONTENEGRO PAA SKI, Izdavač: Aschehoug et Co’ Forlag, Kristiania, 1895, str. 127) prvijenac je iz pera Henricha Augusta Angella. Izdata je prije skoro devedeset godina u norveškoj prijestonici Kristianiji (Oslo), i predstavlja bibliografski raritet ne samo kod nas već i u zemlji njenog autora, a istovremeno je i „prvi pisani dokument o skijanju u našoj zemlji“. Čitaoci ove knjige neće saznati mnogo novog o Crnoj Gori, Crnogorcima i drugim njenim državljanima, ali će ih ovo djelo još više uvjeriti u jednu istinu: Crna Gora je u prošlom vijeku bila predmet posebnog interesovanja putnika i istraživača iz cijele Evrope, pa i iz drugih krajeva svijeta, koji su u nju najčešće dolazili sa iskrivljenim predstavama, kao zemlju „krajnje opasnu i varvarsku“, kako su pisali njemački putopisci, a odlazili oduševljeni krajevima i ljudima, institucijama ovog naroda, posebno njegovim izuzetno srdačnim i lijepim odnosom prema svakom dobronamjernom posjetiocu.
To je bio slučaj i sa smjelim norveškim istraživačem, mladim tridesetogodišnjim kapetanom Angellom, kojem su mnogi njegovi prijatelji savjetovali da ne ide „u zemlju crnih brda“, jer mu se tamo mogu desiti kojekakve neprijatnosti.
On je i pored tih upozorenja ostao uporan u svojoj namjeri, došao u Crnu Goru, prokrstario je cijelu-uzduž i poprijeko; imao je susrete sa ljudima, zalazio u crnogorske domove, bio primljen na dvoru knjaza Nikole i odlikovan, i ponio mnogo lijepih uspomena, koje su ostale zabilježene u njegovoj knjizi KROZ CRNU GORU NA SKIJAMA, a i u drugim njegovim djelima o Crnoj Gori.
Poslije prve misije i svega što je doživio, Angell nije mogao odoljeti želji da još jednom dodje u Crnu Goru, i to je uradio 1914. godine, tada već kao pukovnik⁴. Poslije prve posjete Cetinju napisao je, pored pomenute, još dvije knjige, a poslije posjete 1914. godine i treću.
Izgleda da je Angell poslije slavnih osvajača Vikinga, koji su u naše krajeve stigli u XI vijeku, i Ernesta Mensena, poznatog glasonoše evropskih kraljeva, koji je u XVIII vijeku protrčao kroz naše krajeve, prvi čovjek iz ove daleke zemlje koji je došao u Crnu Goru. A došao je snabdjeven određenim podacima i saznanjima o njoj, čitajući putopise dr Haserta i Frileja, objavljene 1876. godine.
Teško se bilo probiti od Kotora do Njeguša, i dalje do Cetinja. Snijeg je bio napadao više od jednog metra visine. „Put od Kotora do Cetinja sasvim je zatvoren, jedva pješak može njim hodati“, piše u jednom arhivskom dokumentu iz januara 1893. godine. No, tako veliki snijeg je Angellu samo pomogao za lakše kretanje po Crnoj Gori. Mogao je da koristi „liže“ (skije) koje je sa sobom ponio. Uz to mogao je da svojim novim, radoznalim prijateljima demonstrira vještinu kretanja na njima.
Angellov dolazak na Cetinje registrovao je list – nedjeljnik „Glas Crnogorca“. U rubrici „Domaće vijesti“, u broju od 16. januara (datiranje je po starom kalendaru, N. J.) donosi informaciju pod naslovom Rijedak gos, u kojoj piše:
– Ima nekoliko dana da se bavi u našoj sredini g. H. Angell, vojnički kapetan iz Norveške. Došao je iz Kotora na ližama kojima se u Norveškoj ide, ili bolje reći leti po snijegu. To su metar i po dugi drveni poplati kojima se može po najvećem snijegu, i uz brdo oditi.
G. Angell imao je čast da jučer bude primljen u privatnoj audijenciji od Njegovog visočanstva a sinoć je pozvan u svijetli dvor, na objed. Bio je prisutan i jučerašnjoj školskoj svečanosti koja ga je jako dirnula (Svetosavska školska svečanost koja se držala 27. januara – 16. januara po starom kalendaru).
Mladi simpatični Norvežanin produžiće na svojim ližama put po unutrašnjosti do Duge (klanac sjeverozapadno od Nikšića kojim je vodio stari karavanski put od Nikšića prema Gackom – N. J.). Svrha njegovog putovanja da prouči (mjesta, N. J.) iz kojih je Crna Gora branila i sačuvala svoju nezavisnost.
Isti list, opet u rubrici „Domaće vijesti“, u broju od 30. januara 1893. godine, pod naslovom „Lične vijesti“, između ostalog, piše:
– G. kap. Angell povratio se zdravo sa svoga puta po unutrašnjosti i juče je odavle krenuo put Atine. Ovaj prvi Norvežac u Crnoj Gori stekao je opće simpatije među nama i ostavio lijepu uspomenu – prve „liže“ koje se već nabavljaju i na kojima se po snijegu kliza.
U istom broju objavljena je, u rubrici „Odlikovanja“, vijest da je knjaz Nikola ovog iznenadnog gosta odlikovao Danilovim ordenom IV reda, koji je tom prilikom dodijeljen i dvojici poznatih crnogorskih inženjera – Marku Đukanoviću, inženjeru građevina, i Lazaru Mijuškoviću, inženjeru rudarstva.
Za kretanje na skijama kroz Crnu Goru, za demonstriranje ove vještine u svim mjestima kroz koja je prolazio Angellu je vrijeme bilo izuzetno naklonjeno. Januar 1893. godine bio je mjesec sa velikim sniježnim padavinama, o čemu govori već citirani izvod iz jednog arhivskog dokumenta a o tome piše i „Glas Crnogorca“ u broju od 9. januara. U rubrici „Domaće vijesti“, pod naslovom „Snijeg i studen“, piše:
– O Vasiljevu dne (Nova godina – N. J.) panuo je priličan snijeg, pa se 2. i 3. januara snizila temperatura do 20 stepeni Reomira (25 stepeni Celzijusa) ispod ništice. Zatijem je, opet, na Vodokršće osvanuo veliki snijeg, na otvorenom visok metar i dvadeset centimetara, malo manje od onoga predprošle (1891) godine. Sada je opet zavladala velika studen – sada kad ovo pišemo, na deset ura pred podne termometar bilježi dvanaest stepeni Reomira ispod ništice. I u takvim vremenskim uslovima Angell je prokrstario Crnu Goru, o čemu govori informacija u „Glasu Crnogorca“ od 30. januara 1893. godine, objavljena u rubrici „Domaće vijesti“, pod naslovom: Lične vijesti, u kojem između ostalog, piše:
– G. kap. Angell povratio se zdravo sa svog puta po unutrašnjosti i juče je odavle krenuo put Atine. Ovaj prvi Norvežac u Crnoj Gori stekao je opće simpatije među nama i ostavio lijepu uspomenu – prve „liže“, koje se već nabavljaju i na njima po snijegu kliza.
Angellu je, po onome što je ostalo zapisano u njegovoj knjizi, bilo važnije da provjeri već ranije čitanjem i slušanjem priča stečena znanja o Crnoj Gori i životu u njoj nego obavljanje diplomatske misije, o kojoj u njegovoj knjizi nema ni govora. O tome nema govora ni u jednom poglavlju njegove knjige (ima ih ukupno 14) čak i u poglavlju: Na dvoru, u kojem bi bilo prirodno tražiti neke informacije o njegovoj diplomatskoj misiji. Više je to opis odnosno prenošenje impresija povodom njegovog prvog susreta sa knjazom Nikolom, interpretacija njegovog razgovora koji je vodio sa crnogorskim suverenom za vrijeme posjete dvoru.
U njegovoj knjizi, pored lijepog opisa krajeva kroz koje je prolazio, opisa života i narodnih običaja, kulture i tradicionalne crnogorske gostoljubivosti, odnosima među nacionalnostima i vjeroispovijestima, ima i niz podataka o interesovanjima Crnogoraca za sport, posebno skijanje. On je u svom radu, pored ostalog, dao opis klizališta na Cetinju na kojemu su se okupljali mnogi žitelji ove minijaturne metropole, čak i krunisane glave, a koje je bilo jako lijepo uređeno, tako da su Crnoj Gori mogle na tome pozavidjeti i razvijene evropske zemlje, odnosno velike metropole.
Inače, o sportu u Crnoj Gori on piše na više mjesta u knjizi, pa je ona, i pored toga što je neka vrsta putopisa, i značajan rad za izučavanje istorije crnogorskog sporta.
Angell je dao i neke opaske o životu i običajima drugih naroda koji su živjeli u Crnoj Gori, u prvom redu Albanaca, koje su dosta neodmjerene, što je posljedica, vjerovatno, nekih prethodnih, ovog puta nedovoljno provjerenih saznanja o ovom narodu.
Angell se, oduševljen Crnom Gorom, u nju još jednom vratio u februaru 1914. godine. U vijesti publikovanoj u „Glasu Crnogorca“ piše da je on ovdje dolazio još jednom ranije, za vrijeme rata sa Turskom. Vjerovatno je to bilo u toku balkanskih ratova (1912. ili 1913. godine u toku prvog balkanskog rata, N. J.), ali na takvu vijest nijesmo naišli u ondašnjim crnogorskim novinama. Dakle, ako je i dolazio, izgleda, bar po reagovanju štampe, njegova posjeta je ostala nezapažena.
Pored onoga što je već rečeno o knjizi, koju je prevela Boba Blagojević, da kažemo da u njoj ima konstatacija koje su pomalo čudne, koje se ne bi mogle prihvatiti, a ima i podataka koji su pogrešno upotrijebljeni ili su neprecizno dati. Angell je, pored toga što je imao izvanredna zapažanja, bio i vrstan crtač-ilustrator, o čemu govori jedan broj radova kojima je ilustrovana knjiga. Knjiga je, inače, izvanredno tehnički urađena, a naročito su lijepo urađene korice (u koloru, s Crnogorcem na skijama, obučenim u narodnu nošnju). Knjiga je podijeljena na četrnaest poglavlja, ne računajući i uvod, a posvećena je norveškoj omladini.
Angell je u svojoj zemlji bio veoma ugledna ličnost. Željko Takač u pomenutom napisu, kao i u jednom napisu objavljenom u listu „Pobjeda“, između ostalog, kaže:
– Glavni je grad Norveške svojim slavnim sinovima postavio dosta spomenika, ali vjerovatno niti jedan nije dobio tako lijepo mjesto kao ovaj vojnik – putopisac. Uočljiv je svakom onom tko se zaputi prema olimpijskoj skakaonici Holmenkollen (Zimske olimpijske igre u Oslu 1952) i prema restoranu „Sportska kuća“ ili jednom skijaškom muzeju na svijetu. Na jednom vidikovcu nalazi se bista osnivača prvog skijaškog društva u Crnoj Gori H. Angella. Spomenik je izradio kipar Gustav Laerum, a svečano je otkriven godinu dana nakon smrti popularnog sportaša – pisca (1923. godine). Spomenik je, kako dalje navodi Takač, izgrađen dobrovoljnim prilozima mladih Norvežana iz čitave zemlje.
Autor ovog teksta je, prilikom posjete Norveškoj juna 1989. godine pokušao da posjeti Angellovu kuću – muzej i njegov spomenik. Na žalost, to mu nije uspjelo. Čak ni na skakaonici Holmenkollen ni u pomenutom, jedinstvenom u svijetu, muzeju nijesu mogli da mu kažu gdje su locirani ti objekti! Traganja u rejonu grada u neposrednoj blizini sportskog kompleksa takođe nijesu dala rezultate. Da li su to sadašnje generacije Norvežana zaboravile svog slavnog pretka?
Crnogorski narod, preciznije njegovi sportski radnici, ispunili su svoj dug prema ovom čovjeku koji je omladini i uopšte čitateljstvu daleke nordijske zemlje u najljepšem svijetlu predstavio „zemlju crnih brda“, i u njoj utemeljio jedan značajan sport. Na zgradi Planinarskog doma na Ivanovim Koritima (Lovćen), otkrivena je 29. septembra 1984. godine spomen-ploča Henrichu Augustu Angellu, kao znak zahvalnosti za sve što je učinio na popularisanju ove zemlje, njenih običaja i ljudi, njenog sporta. Tom prilikom postavljeno je i obilježje države Norveške. Autor ovih redova imao je čast da govori na ovoj svečanosti i u prisustvu velikog broja sportista i sportskih radnika Crne Gore i Jugoslavije, i ambasadora Kraljevine Norveške u Jugoslaviji gospodina Torre Bogha.
Opširan prilog sa te svečanosti objavila je titogradska „Pobjeda“ u broju od 30. septembra 1984. godine. Ovaj događaj zabilježile su i druge novine širom zemlje, a poseban prilog objavljen je i u stručnom časopisu „Fizička kultura“. Prevod ove knjige poodavno je pripremljen za štampu, ali neke formalne smetnje su spriječile potencijalnog izdavača – Leksikografski zavod Crne Gore da ga objavi. Mi to činimo zahvaljujući razumijevanju Sretena Perovića, direktora te ustanove, na čemu mu ovom prilikom zahvaljujemo. Takođe smo zahvalni autoru prevoda Bobi Blagojević, koja je dopustila da ovaj rukopis publikuje naša kuća, i profesoru Ratku Đuroviću koji je posredovao u ovom poslu. Nadamo se da će izdavanje ove knjige, poslije skoro jednog vijeka od njenog izlaženja, biti, takođe, jedan svojevrstan spomenik Angellu i njegovom djelu. Nadati se da će uskoro kod nas biti prevedene i objavljene i ostale knjige ovog smjelog istraživača. Taj posao ne bi bilo pravo više odlagati.
Dr Novak Jovanović

MG P79 (N)