ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 824
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta Autora!




Ponekad pomislim kako mi je srce načeta planina: kuda god da sam prošao odlomio se komad i ostao tamo daleko, iza mene. Pa sam tako rasut po svijetu, na tim divnim mjestima dječačkih snova, svugdje i nigdje u isto vrijeme. Kao nomad izgubljen u pustinji: u jednom nesmotrenom času krivo iščitavši znakove sazvježđa te potom zalutao na stazu s koje mu nema povratka. I sve manje na tim putima otkrivam ljepotu svijeta, a sve više u svoj kufer trpam tužne priče. Već godinama sebi postavljam pitanje ali odgovora nigdje: da li sam to samo bio gonjen znatiželjom ili sam, možda, bježao od svega iza sebe?
A opet, kada pogledam unazad, na tren mi se učini kao da iz mjesta nisam ni makao. Kao brazda jedrenjaka što je preorala more i podigla talase. Pa ponovo u bonazzu pretopila, zbunjujući kapetana zagledanog u horizont. I gdje god da sam zavirio, pravu ljubav nisam našao. Ili je kraj mene prošla kao lopov, na prstima, nečujno? A možda ima neke istine u tome kada kažu kako je za neke ljude prava ljubav tek zbir svih usputnih ljubavi; one vas troše i čine sretnim u isto vrijeme. Prokletstvo zapisano u linijama dlana...
Živio sam odsanjano. Što vrijeme više prolazi, sve me više uzbuđuje spoznaja kako se još uvijek usuđujem sanjati nedoživljeno. Istina, u trenucima slabosti na tren poželim zastati ali me u toj namjeri pokoleba jugo: ono sjetno vrijeme kada huk vjetra doziva moje ime, mameći me ponovo u nepoznato. Zagledam se tada u daljinu i prisjećam gdje mi je to lutajući od srca otkinuto, gdje je duša krala a gdje bila pokradena. I što sam to naučio, gdje poklekao i ispao slab, kome pomogao... ne znam.
Možda je najjednostavnije reći kako sam postao drugačiji čovjek. Umetnut vješto u taj mozaik egzotičnih podneblja u kojima sam se slučajno zatekao. I tamo daleko, s onu stranu mnogih oceana, za sva vremena - sebe ostavio..