Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2008
ISBN: 978-86-7436-883-1
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Laguna, Beograd
Format: 13x20 cm
Broj strana: 330
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 2008.
Prevodilac: Eli Gilić
Stanje: spolja kao na slikama, unutra dobro očuvano
„Glasno ćete se smejati dok budete čitali ovu knjigu“ – Gud buk gajd
Posle gotovo dve decenije u Engleskoj, Bil Brajson odlučuje da se na izvesno neko vreme preseli u Sjedinjene Američke Države kako bi njegova deca iskusila život u drugoj zemlji, njegova žena mogla da uživa u kupovini do deset uveče sedam dana nedeljno i, što je najvažnije, zato što je pročitao da tri miliona i sedam stotina hiljada Amerikanaca veruje da su ih u nekom trenutku oteli vanzemaljci i – shvatio je da je potreban svom narodu.
Ali pre nego što napusti svoju voljenu kuću u severnom Jorkširu, Brajson insistira pošto-poto želi da još jednom proputuje Englesku, da krene na neku vrstu oproštajnog puta zelenim i prijatnim ostrvom koje mu je toliko dugo bilo dom. Njegov cilj je da istraži lice i naličje zemlje (onakvo kakvo jeste) i da ispita šta je to što toliko voli u zemlji koja je izmislila sos marmajt, pomorskog heroja čija je želja na samrti bila da ga poljubi tip po imenu Hardi, imena gradova kao što su Farlij Valop, Titsi i Šelou Bouels, ljude koje govore „ne treba gunđati“ i kviz Pitajte baštovana.
„Sjajna knjiga... Ono što je zabavno je što govori o Brajsonu isto koliko o Engleskoj“ – Sandej telegraf
„Brajson je zabavan zato što se ne plaši da dâ celog sebe“ – Dejli ekspres
Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.
Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis The Lost Continent (Izgubljeni kontinent), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, A Walk in the Woods (Šetnja po šumi), I`m a Stranger Here Myself (I ja sam ovde stranac), The Mother Tongue (Maternji jezik) i Bill Bryson`s African Diary (Afrički dnevnik Bila Brajsona). Pored duhovitog putopisa Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi, Laguna je objavila i A short History of Nearly Everything (Kratka istorija bezmalo svačega).
Bil Brajson je za Kratku istoriju bezmalo svačega dobio 2005. Dekartovu nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. Kratka istorija bezmalo svačega je takođe dobila nagradu Aventis u kategoriji naučnih knjiga 2004.
MG66 (N)