Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Strijela vremena - Amis Martin strela vremena

hrvatski prevod , ijekavica

vrlo dobro ocuvano ,otpis iz biblioteke


Uvez: Meki

Format: 20x14

Izdavač: VBZ Zagreb

vbz nakladnik
Godina: 2012.

Stranica: 172

Jezik: Hrvatski



Opis:

Martin Amis Strijela vremena

Čitav roman je ispripovijedan unatraške, iz perspektive alter ega liječnika Toda.T. Phrijateljskog, njegove savjesti koja se budi u trenutnu smrti te živi od kraja k početku. To rezultira britkim humorom i neobičnim obratima, ali smijeh nam ubrzo prisjedne.
Naš junak koji se pomlađuje u bijegu je i često mijenja identitet, nastojeći sakriti onaj pravi, kao i neizrecivi zločin koji je počinio bez ikakva kajanja.
Iz stranice u stranicu, pred nama se raspliće biografija nacističkog monstruma, zloglasnog ‘Anđela smrti’ – demonskog liječnika iz Auschwitza…

U “Strijeli vremena” Martin Amis suptilnim no razornim potezom nastoji ocrtati pervertirani nacistički moral – otvoriti staru temu koju je u poznatu gnomu oblikovao Adorno: kako pisac može govoriti o neizrecivome?

Amis smješta dvije različite svijesti, dva različita misaona toka u lik jednog čovjeka – bivšeg nacističkog doktora iz vremena holokausta Toda T. Phrijateljskyja. Jedan njegov identitet ostvaruje se u trenutku Phrijateljskyjeve smrti i, poput unatrag puštenog filma, vraća se natrag u vremenu, nesvjestan strašne prošlosti koja mu se približava.

U `Strijeli vremena` Martin Amis suptilnim no razornim potezom nastoji ocrtati pervertirani nacistički moral – otvoriti staru temu koju je u poznatu gnomu oblikovao Adorno: kako pisac može govoriti o neizrecivome?

Amis smješta dvije različite svijesti, dva različita misaona toka u lik jednog čovjeka – bivšeg nacističkog doktora iz vremena holokausta Toda T. Phrijateljskyja. Jedan njegov identitet ostvaruje se u trenutku Phrijateljskyjeve smrti i, poput unatrag puštenog filma, vraća se natrag u vremenu, nesvjestan strašne prošlosti koja mu se približava.

Drugi narativni tok odvija se u `standardnom` smjeru, baveći se tamnim zakucima vlastite nespoznatljive, zločinačke povijesti. Protagonisti, kao ni čitatelj, ne slute kako će ih vrtlog sve neobičnijih zbivanja usisati i izbaciti ondje gdje to najmanje očekuju…
Martin Amis rodio se u Oxfordu kao sin poznatog britanskog pisca Kingsleyja Amisa. Diplomirao je Engleski jezik na Sveučilištu u Oxfordu, 1971. godine, a zatim radi kao urednik u nekoliko književnih časopisa i novinama. U to vrijeme izlazi i njegov prvi roman «Rachelini papiri» («The Rachel Papers», 1973), za kojeg je 1974. dobio nagradu Somerset Maugham. Slijede romani «Mrtve bebe» («Dead Babies», 1975) i «Uspjeh» («Success», 1978) u kojima se uspostavlja kao pisac urbanih satira i odličan pripovjedač virtuoznog stila.

Najveći uspjeh postigao je romanima «Novac» («Money», 1984), «Londonska polja» («London Fields», 1989) i «Vremenska strijela» («Time`s Arrow, 1991). U `Novcu` groteskno tematizira englesko i američko bogataško okružje, baveći se pitanjem identiteta, jednim od svojih središnjih motiva. Aspekt društvenog angažmana osjetno je zastupljeniji u romanima «Londonska polja», koji zajedno s «Novcem» i «Informacijom» («The Information», 1995) tvori tzv. londonsku trilogiju; potom u «Vremenskoj strijeli», intrigantnu eksperimentu naslonjenom na djelo Kurta Vonneguta, te u «Noćnom vlaku» («Night Train», 1997).

Od ostalih se djela ističu: «Einsteinova čudovišta» («Einstein`s Monsters», 1987), zbirka priča; «Iskustvo» («Experience», 2000), autobiografska proza s elementima trilera; `Žuti pas` (`Yellow Dog`, 2003) i zbirka priča `House of Meetings` (2006), te «Imbecilni pakao» («The Moronic Inferno», 1986), `U posjetu kod gđe Nabokov» («Visiting Mrs. Nabokov», 1993) i `Koba the Dread` (2002).

Martin Amis jedan je od najcjenjenijih suvremenih britanskih pisaca. Cijenjen od kritike kao jedan od najutjecajnijih i najinovativnijih glasova suvremene britanske proze, Amisa se često veže uz generaciju britanskih pisaca koji su se na književnoj sceni pojavili početkom osamdesetih, uključujući Salmana Rushdia, Ian McEwana i Juliana Barnesa.

Strijela vremena` impresivna je demonstracija spisateljskog talenta. Martin Amis najbolji je đak u razredu; najbolji student literarne radionice. Amis mlađi olimpijski je prvak u disciplini literarne maštovitosti. Njegova stilska vježba na temu protoka vremena unazad u životu jednog liječnika, od Amerike krajem osamdesetih pa do ratne Evrope četrdesetih, literarni je ekvivalent vatrometa, vrtloga konfeta, Nove godine na Times Squareu, ili onih filmski snimaka odvrćenih unatrag na kojima se čitave zgrade ili tornjevi u sekundi uzdižu iz prašine.


`Otkrivam da je tenis prilično priglupa igra; čupava loptica iskoči iz mrežice ili mrežaste ograde u dnu terena i onda je nas četvero lupamo sve dok onaj koji servira - i to, čini mi se poprilično proizvoljno - ne strpa lopticu u džep.`

`Petljanje sa žutim tasijima nedvojbeno podsjeća na kakav jalov posao. Uvijek se zateknu kad ih čovjek zatreba, čak i na kiši, čak i kad se zatvaraju kazališta. Plaćaju unaprijed, bez suvišnih pitanja. Uvijek znaju kamo ste namjerili. Ma, sjajni su. Nimalo ne čudi što stojimo satima, mašemo na pozdrav, salutiramo - skidamo kapu toj službi.`

`Malena djeca na ulici postaju sve manja i manja. U jednom trenutku neophodno ih je smjestiti u kolica, zatim u nosiljke. Ili ih držati u naručju i tiho umirivati - naravno, tužna su što odlaze. Tijekom posljednjih mjeseci plaču više nego ikada. Više se ne smiješe. Majke tada kreću prema bolnici. A kamo bi? Dvoje ljudi uđe u tu sobu, prostoriju sa stezaljkama, prljavim slinčekima. Uđe ih dvoje. Izlazi samo jedan. O jadne majke, jasno se vidi kako se osjećaju tijekom tog dugog oproštaja, dugog oproštaja s bebama.`

`Krizni centar ne zove se uzalud kriznim centrom. Modrice, otekline, šljive postaju vidljivije, tamnije, sve dok ženama ne dođe vrijeme da se, u ekstazi smetenosti, vrate muškarcima koji će ih izliječiti dok trepneš okom. Nekima je potrebno specijalno liječenje. Te pak oteturaju i zatim zalegnu po parkovima ili podrumima ili gdje već, sve dok ne naiđu muškarci, siluju ih, i onda su opet dobro...`


Toliko za demonstraciju. Ali pitanje je, naravno, prema kojoj meti leti ova sjajna `strijela vremena`? Pokazna vježba je uspjela, no što znači onaj nastavak `o prirodi zločina` (preuzet od Prima Levija) u naslovu romana. Amis mlađi biograf je nazi-doktora Odila Unverdorbena, rođenog u Solingenu, ali rođenje je kraj. Početak je smrt Odila Unverdobena, sada kao Toda Phrijateljskog u bolnici u Americi. To je polazna točka Amisove retro-biografije. Liječnikov alter-ego prati naci-liječnika kako mijenja adrese po Americi, mijenja bolnice; kako dobiva zaštitu od stanovite skupine ljudi; kako se u jednome trenutku pojavljuje optužujuća fotografija, najvjerojatnije iz nekog logora, na kojoj je liječnik u bijeloj kuti prisutan u neobičnom društvu.

Liječnikov alter-ego ništa ne zna o nazi-doktoru. Za njega on je čovjek-misterija, tajna koja ostaje nerazbijenom i dok plove natrag prema Evropi, stojeći na krmi i prateći trag uskomešane vode, i dok u Rimu od stanovitog svećenika dobivaju pomoć za bijeg, i dok se preko Italije i Srednje Evrope vraćaju ravno u Auschwitz, iz kojeg su upravo izašle sovjetske trupe, povlačeći se u obrnutom smjeru rata brzo prema istoku. Za liječnikov alter-ego Auschwitz je neobično mjesto.

U vremenu koje se kreće unazad, u retro-povijesti, Auschwitz je mjesto gdje se ljudi stvaraju iz dima i pepela, vatrom i plinom. Na kraju nije smrt, nego oslobođenje. Čitavi narodi vraćaju se iz dimnjaka i krematorija, onako slabi i razodjeveni dobivaju odjeću, dobivaju svoju kosu, na rampi se ujedinjuju sa svojom obitelji, ukrcavaju u vlakove - i odlaze kući. Amisova strijela ovdje pogađa svoju metu, strijela rascjepljuje strijelu spajajući koncept romana s njegovom temom.

Stvaranje čitavih naroda prolazi bez najmanje greške, nema neuspjeha u stvaranju ljudi od dima, svi oživljuju i svi pronalaze svoje obitelji. Alter-ego promatra liječnika, jednog iz ekipe `stričeka Pepija` (`stričeka` Josepha `Pepija` Mengelea), kako u Auschwitzu i Treblinki, i prije toga na masovnim strijeljanjima, gdje se ljudi otkopavaju iz zemlje i oživljavaju mecima, oslobađa narode. Amisova retro-povijest vraća žrtve u raj života koji je prethodio holokaustu. Kraj nije na vrhu dimnjaka i u pepelu kojeg Evropom raznosi vjetar: kraj je u povratku kući.

No ni Amisova retro-povijest ne može sve vratiti. Ostaje vrijeme koje je prošlo. Ostaje sat na željezničkoj rampi u Treblinku, na kojem je uvijek četiri sata, i na kojem se kazaljke ne pomiču unazad zato jer su naslikane, baš kao i lažni natpis `presjedanje za istočne vlakove`. Za Amisovu retro-povijest Treblinka je nulta točka. Njen sat ni `Strijela vremena` ne može vratiti unazad. On je oznaka `mjesta bez vremena`...

Dakle, Amisov eksperiment nije uspio. Vrijeme se ne može vratiti. Retro-povijest odjuriti će dalje, prema predratnim danima i studentskim danima. O unutrašnjim motivima i razlozima službe nazi-doktora neće se mnogo toga doznati. On će na kraju nestati u majčinoj utrobi. Ali zločin će ostati. Nema sretnog završetka.

No `Strijela vremena` veliki je pokušaj. Ne samo demonstracija Amisove literarne akrobatike, ovo je uistinu roman o svjetovima koji nastaju iz dima i pepela. Iz ničega baš kao i tekst.

(kutija 5)