ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1987
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spolja kao na fotografijama, unutra u čistom i urednom stanju.

Autor Reich, Wilhelm, 1897-1957 ; Rajh, Vilhelm, 1897-1957
Naslov Analiza karaktera / Wilhelm Reich ; prevela Višnja Švab ; redigirao Milivoj Mezulić
Ostali naslovi Charakteranalyse. srp
Jezik hrvatski
Godina 1987
Izdanje 2. izd.
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Naprijed, 1987 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Drugi autori Švab, Višnja (prevodilac) ; Mezulić, Milivoj (redaktor prevoda)
Fizički opis XXI, 471 str. ; 23 cm
Zbirka Biblioteka Psiha
Napomene Prevod dela: Charakteranalyse
Tiraž 3.000
Bilješka o piscu: str. [473]
Registar.
(karton sa omotom)
Predmetne odrednice Psihologija ličnosti

Drugo izdanje ove knjige (1945) je bilo ubrzo rasprodano, a velika potražnja za njom nije se mogla zadovoljiti kroz više od dvije godine. Naš je tisak bio zaposlen izdanjima posvećenim novijem području orgonske biofizike (The Discovery of the Orgone, sv. II: The Cancer Biopathy, 1948. itd.). Nadalje, oklijevao sam da objavim novo izdanje Analize karaktera. Ova knjiga još uvijek upotrebljava psihoanalitičko nazivlje i psihologijski opis neuroza. U petnaest godina od objavljivanja prvog izdanja morao sam preraditi i ponovo napisati našu sliku emocionalne patnje. Za to su se vrijeme mnoge stvari razvile: „karakter“ je postao izraz koji označava tipično biofizičko ponašanje. „Emocije“ (čuvstva) sve su više označavale očitovanja opipljive bioenergije, organizmičke orgonske energije. Postepeno smo naučili da rukujemo njome praktički pomoću onoga što sada nazivamo »medicinska orgonska terapija«. U predgovoru drugom izdanju naglasio sam da „analiza karaktera“ još važi u području dubinske psihologije, u kojem je nastala i kojem još uvijek pripada. Više ne provodimo analizu karaktera kako je opisana u ovoj knjizi. Međutim, još uvijek u izvjesnim situacijama upotrebljavamo karakterno-analitičku metodu; još uvijek polazimo od karakternih stavova da dubina ljudskog doživljaja. Ali u orgonskoj terapiji napredujemo bioenergetski, a ne više psihološki.
Pa zašto da se onda objavi treće izdanje ove knjige u njezinom prvobitnom obliku? Glavni razlog je da se ne može lako naći put prema razumijevanju orgonomije i medicinske orgonske terapije a da se dobro ne upozna s njihovim razvojem na osnovi proučavanja ljudske čuvstvene patologije od prije dvadeset ili dvadeset i pet godina.
Analiza karaktera je još uvijek valjana i korisna u psihijatriji, ali je daleko od toga da bude dovoljna da se bori s bioenergetskom srži čuvstvenih funkcija. Nezamjenjiva je za medicinskog orgonskog terapeuta koji, a da nije studirao psihoanalizu, dolazi izravno do orgonske biofizike četrdesetih godina. Psihijatar koji je najviše izučavao bioenergetske funkcije čuvstava skloni je da previdi organizam kao takav i da ostane na razini psihologije riječi i asocijacija. On neće naći svoj put do bioenergetske pozadine i porijekla svake vrste čuvstva. Orgonski terapeut, s druge strane, izučen da vidi pacijenta prije svega kao biološki organizam, može lako zaboraviti da uz mišićno oklopljivanje, tjelesne osjete, organska strujanja, anorgonske napade, dijafragmatske ili zdjelične zakočenosti itd., postoji ogromno područje funkcioniranja, kao što je bračno nepovjerenje, posebno iskrivljene misli o genitalnim funkcijama u pubertetu, izvjesne društvene nesigurnosti i tjeskobe, nesvjesne namjere, razumni društveni strahovi itd. Iako je „psihičko područje“ čuvstava mnogo uže od njihova „bioenergetskog područja“, jako se izvjesne bolesti, na primjer povišeni krvni pritisak, ne mogu napasti psihologijskim sredstvima, iako govorne i misaone asocijacije ne mogu vjerojatno prodrijeti dublje od faze govornog razvoja, a to je oko druge godine života, psihološki vid čuvstvene bolesti (emocionalne patnje) ostaje važan i nezamjenjiv; no, on nije više najistaknutiji vid orgonske biopsihijatrije.
Treće izdanje Analize karaktera znatno je prošireno. Dodao sam „Čuvstvenu kugu“, ranije objavljenu kao članak u International Journal of Sex-Economy and Orgone Research, 1945. Također, „Izražajan jezik živoga“, ranije neobjavljen. Ovo se poglavlje bavi područjem biofizičkih čuvstvenih izraza, glavnim područjem medicinske orgonske terapije. Konačno, opširan prikaz slučaja paranoidne shizofrenije upoznat će studenta ljudske prirode s novim područjem biopatologije koje je otvorilo tek prije nekoliko godina otkriće orgazmičke orgonske energije (= bioenergija). Ovaj će prikaz slučaja uvjeriti čitaoca da je organizmička orgonska energija fizička stvarnost koja odgovara klasičnom, čisto psihologijskom pojmu „psihičke energije“.
Stari izraz „vegetoterapija“ zamijenjen je „orgonskom terapijom“. Inače, knjiga ostaje nepromijenjena u svojoj glavnoj strukturi. Ona predstavlja prvi glavni korak, poduzet od 1928. do 1934, od psihoanalize prema bioenergetskom izučavanju čuvstava (orgonska biofizika) i zaslužuje da se sačuva kao takva.
Otkriće atmosferske (kozmičke) orgonske energije nametnulo je glavne preinake u našim osnovnim fizičkim kao i psihologijskim pojmovima. S ovima se ne bavi ova knjiga. Bit će potrebne mnoge godine upornog rada da bi se razjasnili glavni pravci koji su se razvili od otkrića orgona. Takve stvari kao »psihička masa«, na primjer, javljaju se danas u sasvim drugačijem svjetlu, kao posljedica otkrića koja su učinili orgonski pokusi. Ali to ne treba da odvrati psihoterapeuta i orgonskog terapeuta od njihova svakodnevnog rada s čuvstveno bolesnim ljudima. Za sada, uglavnom su prirodni znanstvenik i prirodni filozof izazvani otkrićem općenito praiskonske energije: orgonske energije.
W. R.
Prosinca 1948.

SADRŽAJ
Predgovor trećem izdanju IX
Predgovor drugom izdanju XIII
Predgovor prvom izdanju XV
I. TEHNIKA 1
1 NEKI PROBLEMI PSIHOANALITIČKE TEHNIKE 3
2 EKONOMSKO GLEDIŠTE U TEORIJI ANALITIČKE TERAPIJE 9
3 O TEHNICI INTERPRETIRANJA I ANALIZE OTPORA 18
1. Neke tipične pogreške u tehnici interpretiranja i njihove posljedice 18
2. Uredno interpretiranje i analiza otpora 23
3. Dosljednost u analizi otpora 32
4 O TEHNICI ANALIZE KARAKTERA 35
1. Sažetak 35
2. Oklopljivanje karaktera i otpor karaktera 36
a) Nemogućnost da se slijedi osnovno pravilo 36
b) Odakle dolaze otpori karaktera? 37
c) O tehnici analiziranja otpora karaktera 40
d) Kako se tehnika bavljenja pojedinim situacijama izvodi iz strukture otpora karaktera 47
Slučaj očitih osjećaja manje vrijednosti 47
e) Slom aparata narcističke obrane 59
f) O optimalnim uvjetima za analitičku redukciju od trenutne do infantilne situacije 69
g) Analiza karaktera u slučaju obilnog pritjecanja građe 71
3. Slučaj pasivno-femininog karaktera 73
a) Anamneza 73
b) Razvoj i analiza otpora karaktera 75
c) Povezivanje analize trenutne građe s infantilnom 82
4. Sažetak 100
5 INDIKACIJE I OPASNOSTI ANALIZE KARAKTERA 102
6 O POSTUPANJU S PRIJENOSOM 107
1. Kristalizacija genitalno-objektnog libida 107
2. Sekundarni narcizam, negativni prijenos i uvid u bolest 115
3. O postupanju s pravilom apstinencije 117
4. O pitanju „razrješenja“ pozitivnog prijenosa 120
5. Nekoliko napomena o protuprijenosu 122
II. TEORIJA OBLIKOVANJA KARAKTERA 127
7 KARAKTEROLOŠKO SVLADAVANJE INFANTILNOG SPOLNOG SUKOBA 130
1. Sadržaj i oblik psihičkih reakcija 130
2. Funkcija oblikovanja karaktera 132
3. Uvjeti razlikovanja karaktera 136
8 GENITALNI KARAKTER I NEUROTSKI KARAKTER (SPOLNO-EKONOMSKA FUNKCIJA KARAKTERNOG OKLOPA) 144
1. Karakter i spolni zastoj 144
2. Libido-ekonomska razlika između genitalnog karaktera i neurotskog karaktera 150
a) Struktura ida 151
b) Struktura superega 153
c) Struktura ega 154
3. Sublimacija, reakcijska formacija i neurotska reakcijska osnova 158
9 DJEČJA FOBIJA I OBLIKOVANJE KARAKTERA 166
1. „Otmjeni“ karakter 166
2. Svlada­vanje djetinje fobije stvaranjem karakternih stavova 169
10 NEKI OPISANI OBLICI KARAKTERA 175
1. Histerički karakter 175
2. Prisilni karakter 179
3. Faličko-narcistički karakter 186
11 MAZOHISTIČKI KARAKTER 193
1. Sažetak gledišta 195
2. Oklopljivanje mazohističkog karaktera 203
3. Sputavanje ekshibicionizma i strast za samoumanjivanjem 214
4. Neugodom ispunjeno opažanje porasta spolnog uzbuđenja kao specifična osnova mazohističkog karaktera 219
5. Napomene o terapiji mazohizma 229
12 NEKE NAPOMENE O OSNOVNOM SUKOBU IZMEĐU POTREBE I VANJSKOG SVIJETA 232
III. OD PSIHOANALIZE DO ORGANSKE BIOFIZIKE 243
13 PSIHIČKI DODIR I VEGETATIVNO STRUJANJE 245
Predgovor 245
1. Nešto više o sukobu između nagona i vanjskog svijeta 247
2. Neke tehničke pretpostavke 248
3. Promjena funkcije nagona 254
4. Um kao obrambena funkcija 262
5. Prepletanje nagonskih obrana 265
6. Nedostatak dodira (kontakta) 267
7. Zamjene za dodir 277
8. Psihički prikaz organskoga 282
a) Pojam »rasprsnuća« 282
b) K pitanju o pomisli na smrt 285
9. Ugoda, tjeskoba, ljutnja i mišićni oklop 290
10. Dva velika skoka u razvitku prirode (evoluciji) 302
14 IZRAŽAJAN JEZIK ŽIVOGA 305
1. Funkcija čuvstva u orgonskoj terapiji 305
2. Plazmatičko izražajno gibanje i čuvstveni izraz gibanja 307
3. Segmentni raspored oklopa 316
4. Čuvstveni izraz orgazamskog refleksa i spolna superpozicija 334
15 SHIZOFRENO CIJEPANJE 341
1. „Đavo“ u shizofrenom procesu 341
2. „Sile“ 354
3. Odsutan shizofreni izraz u očima 368
4. Provala depersonalizacije i prvo razumijevanje shizofrenog cijepanja 371
5. Međuovisnost svijesti i samoopažanja 378
6. Racionalna funkcija „đavolskog zla“ 391
7. Anorgonska područja u katatonom stanju 394
8. Funkcija samoosjećivanja u shizofreniji 396
9. Kriza i ozdravljenje 413
16 ČUVSTVENA KUGA 433
Kazalo imena i pojmova 465
Bilješka o piscu 473

Vilhelm Rajh (Wilhelm Reich, Dobžanica, Galicija, 24. mart 1897 – Luisburg, Pensilvanija, 3. novembar 1957) bio je austrijski lekar, psihoanalitičar, psihijatar i društveni teoretičar, jedan od najkontroverznijih predstavnika druge generacije psihoanalitičara. Medicinu je studirao na Univerzitetu u Beču, gde je diplomirao 1922. godine. Još tokom studija pridružio se Bečkom psihoanalitičkom društvu i postao saradnik Sigmunda Frojda. Tokom dvadesetih godina razvio je teoriju analize karaktera, prema kojoj psihološki odbrambeni mehanizmi nisu izraženi samo kroz pojedinačne neurotične simptome već i kroz celokupnu strukturu ličnosti, telesno držanje i hroničnu mišićnu napetost. Ova shvatanja izložio je u svom značajnom delu Analiza karaktera (Charakteranalyse, 1933), koje je ostavilo trajan uticaj na razvoj psihoterapije. Rajh je nastojao da poveže Frojdovu psihoanalizu s marksističkom društvenom teorijom, posebno istražujući odnos seksualnog potiskivanja, autoritarnog vaspitanja i političke represije. U delu Masovna psihologija fašizma (1933) analizirao je psihološke pretpostavke prihvatanja autoritarnih ideologija, dok se u knjizi Seksualna revolucija (1936) zalagao za oslobađanje seksualnosti od društvenih i moralnih ograničenja. Posle dolaska nacista na vlast napustio je Nemačku, boravio u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, a 1939. emigrirao u Sjedinjene Američke Države. U kasnijem periodu razvio je teoriju takozvane orgonske energije, za koju je tvrdio da predstavlja univerzalnu životnu energiju prisutnu u živim organizmima i prirodi. Ove tvrdnje nisu dobile naučnu potvrdu i danas se smatraju pseudonaučnim. Američke vlasti zabranile su distribuciju njegovih orgonskih akumulatora, a zbog nepoštovanja sudske odluke Rajh je osuđen na zatvorsku kaznu. Umro je 1957. godine u federalnom zatvoru u Luisburgu. Uprkos osporavanju njegovih kasnijih teorija, Rajhovo delo ostalo je značajno za istoriju psihoanalize, psihoterapije, seksualne politike i kritičke društvene misli.

Vilhelm Rajh, Wilhelm Reich, Vilhelm Reich, Analiza karaktera, Charakteranalyse, Character Analysis, psihoanaliza, psihologija, psihijatrija, Sigmund Frojd, Sigmund Freud, psihoterapija, analiza ličnosti, karakterologija, neuroza, seksualnost, seksualna revolucija, orgonska energija, orgonomija, vegetoterapija, bioenergija, telesna psihoterapija, Masovna psihologija fašizma, Mass Psychology of Fascism, filozofija, sociologija, frojdizam, frojd marksizam.

MG P86 (N)