ISBN: 732
Godina izdanja: 732
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Život protiv smrti: Psihoanalitičko značenje istorije` (1959) Normana O. Brauna je ključno delo koje nudi radikalnu reinterpretaciju Frojdove psihoanalize. Braun analizira istoriju kroz prizmu potisnutih nagona, tvrdeći da je čovečanstvo zarobljeno neurozom između težnje za životom (Eros) i straha od smrti, te zagovara oslobođenje ljudskog potencijala.


Norman Oliver Brown (25. rujna 1913. – 2. listopada 2002.) bio je američki znanstvenik, pisac i socijalni filozof. Počevši kao klasični znanstvenik,[1] njegov kasniji rad proširio se na široka, eruditna i intelektualno sofisticirana razmatranja povijesti, književnosti, psihoanalize, kulture i drugih tema. Brown je iznio neke nove teze i u svoje vrijeme postigao opću značajnost.

Život
Brownov otac bio je anglo-irski rudarski inženjer. Njegova majka bila je Kubanka alzaškog i kubanskog podrijetla. Obrazovao se na Clifton Collegeu,[2] zatim na Balliol Collegeu u Oxfordu (prvostupnik, magistar, Greats; njegov mentor bio je Isaiah Berlin) i Sveučilištu Wisconsin-Madison (doktorat, klasici).

Godine 1938. Brown se oženio Elizabeth Potter.[3] Tijekom Drugog svjetskog rata radio je za Ured za strateške usluge kao specijalist za francusku kulturu. Njegov nadzornik bio je Carl Schorske, a među kolegama su bili Herbert Marcuse i Franz Neumann.[4] Među njegovim drugim prijateljima bili su povjesničari Christopher Hill i Hayden White, kao i filozof Stuart Hampshire. Na Sveučilištu Wesleyan sprijateljio se sa skladateljem Johnom Cageom, a ta se veza pokazala plodonosnom za obojicu.[5][6][7][8][9] Brown je postao profesor klasike na Wesleyanu. Tijekom Brownovog mandata, Schorske je postao profesor povijesti i njih dvojica su se uključili u obostrano koristan interdisciplinarni diskurs.[10]

Godine 1970., Browna su intervjuirali Warren Bennis i Sam Keen za Psychology Today. Bennis ga je pitao živi li viziju polimorfne perverzije u svojim knjigama. Odgovorio je:

Osjećam nužan jaz između viđenja i bivanja. Ne bih mogao reći određene stvari da sam bio dužan ujediniti riječ i djelo. Ovako kako jest, mogu pustiti da moje riječi dopru do mene i da dopru do nemogućih stvari - stvari koje mi je nemoguće učiniti. A to je način plaćanja cijene za izgovaranje ili viđenje stvari. Sjetit ćete se da sam te stvari otkrio kao kasni učenik. Polimorfna perverznost u doslovnom, fizičkom smislu nije pravi problem. Ne sviđa mi se sugestija da je polimorfna perverznost mašte nekako druga najbolja stvar nakon doslovne polimorfne perverznosti.