Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ho
Godina izdanja: Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Francuski psihoanalitičar i neuropsihijatar Victor Smirnoff rođen je 27. studenog 1919. u Petrogradu, a umro je u Parizu 5. studenog 1995.
Kao dijete liječnika koji su pripadali socijaldemokratskoj inteligenciji, emigrirao je s roditeljima 1921. nakon što su boljševici došli na vlast. Neke rane godine proveo je u Berlinu prije nego što se 1929. preselio u Pariz. Nakon medicinskog obrazovanja radio je kao psihijatar kod Georgesa Heuyera. Godine 1950., stipendija Rockefellerove zaklade odvela ga je u Sjedinjene Države na specijalizaciju iz dječje psihijatrije. Tamo je došao u kontakt s pionirima pokreta za usmjeravanje djece, dok su ga kulturni interesi i ljubav prema knjigama doveli u umjetničke i književne avangardne krugove.
Po povratku u Pariz 1954. godine, na prijedlog Wladimira Granoffa, poduzeo je analizu s Jacquesom Lacanom. U velikoj mjeri uključen u interne debate Société Française de Psychanalyse koje su dovele do raskola 1963. godine, Smirnoff je bio jedan od onih koji su se, kada je došlo do raskola, odlučili ponovno pridružiti Međunarodnom psihoanalitičkom udruženju i distancirali se od Lacanovih praktičnih postupaka, a istovremeno su priznali vrijednost njegovog učenja.
Kao dječji psihoanalitičar, Smirnoff je sudjelovao u organizaciji nastave u La Salpêtrièreu s Jean-Louisom Langom i Danielom Widlöcherom te je osnovao psihoterapijsku kliniku petnaestog okruga Pariza, poznatu kao `La Rue Tiphaine`, gdje je prevladavao psihoanalitički pristup. Bio je vrlo aktivan u osnivanju i vođenju Association Psychanalytique de France (APF), najviše doprinoseći pitanjima edukacije kroz svoje spise i brojne kontrolne analize. Bio je predsjednik udruge 1975., a zatim ponovno 1984. godine. Sudjelovao je na brojnim konferencijama i izgradio vanjske odnose udruge kako u Francuskoj (posebno s grupom Quatrième), tako i u inozemstvu. Smirnoffovo prijateljstvo s Masudom Khanom u Londonu i njegova želja za kulturnim širenjem doveli su do njegovog prijevoda na francuski nekoliko bitnih tekstova, uključujući Winnicottove `Tranzicijske objekte i tranzicijske pojave` (1953.) i Kleinovu Zavist i zahvalnost (1955.).
Smirnoffova knjiga `Domet analize djeteta`, prvi put objavljena 1966., široko je prevođena i često ponovno tiskana, a 1992. je potpuno revidirana. To je temeljno referentno djelo u svom području.