ISBN: Ho
Godina izdanja: Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Arthur Theodor Jores (* 10. veljače 1901. u Bonnu; † 12. rujna 1982. u Hamburgu) bio je njemački liječnik i suosnivač znanstvene psihosomatike.

Život
Jores je rođen u Bonnu kao drugi od tri sina Leonharda Joresa, koji je kasnije postao profesor patologije, i njegove supruge Jenny Jores, rođene Christian. Bio je praunuk Theodora von Bischoffa, profesora medicine, i prapraunuk fiziologa Friedricha Tiedemanna. Nakon što je 1920. završio srednju školu u Kielu, Jores je studirao medicinu na sveučilištima u Münchenu i Kielu. Godine 1925. doktorirao je u Kielu s tezom o ponašanju kapilara srca u sistoli i dijastoli. Praktičnu godinu završio je u bolnici Hamburg-Eppendorf. Godine 1927. bio je volonterski asistent u Patološkom institutu Opće bolnice Barmbeck. Zatim je nekoliko mjeseci radio kao brodski liječnik na putovanju u Istočnu Aziju. Od 1928. bio je pomoćni liječnik, a od 1931. mlađi liječnik u Gradskoj bolnici u Altoni. Tamo je radio pod Leopoldom Lichtwitzom, koji mu je postao uzor u pogledu kliničkih istraživanja i odnosa s pacijentima. [1] U Altoni je provodio istraživanja o kronobiologiji i endokrinologiji. Zatim je 1932. otišao na Sveučilište u Rostocku kao pomoćni liječnik, gdje je 1933. habilitirao iz interne medicine na temu `O hormonu melanoforu i njegovoj pojavi u ljudskoj krvnoj plazmi` i predavao kao privatni predavač. [2]

Do 1936. Jores je živio u Rostocku sa suprugom, pomoćnom liječnikom koju je upoznao tijekom studija i oženio se u Hamburgu, i njihova dva sina. [1] Zbog već bliskih veza s Katoličkom crkvom, protestant nije skrivao svoj antifašistički stav i, budući da ga je osudio kolega Werner Böhme, morao je napustiti državnu službu 1936. Njegova venia legendi također je povučena. Razlog osude bila je Joresova prepiska s Lichtwitzom, koji je u međuvremenu bio prisiljen emigrirati u SAD zbog svog židovskog podrijetla. [1] Jores je zatim radio u hamburškoj industriji kao farmakolog i intenzivno se bavio endokrinologijom, biološki procjenjujući hormonske pripravke. Njegov prvi udžbenik, Klinička endokrinologija, objavljen je 1939. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata radio je u sjevernonjemačkim i danskim vojnim bolnicama. [1] Godine 1943. ponovno je optužen zbog navodnih pacifističkih izjava i pritvoren na šest mjeseci pod optužbom za subverzivno ponašanje, ali je oslobođen 1944. Djelomično zbog tog razdoblja zatvora i suđenja, Jores je razvio duboku religioznost, što se izrazilo i u njegovim spisima. On i njegova supruga prešli su s protestantizma na katoličanstvo. Međutim, njegov vjerski stav nije utjecao na Joresovo znanstveno istraživanje. [3]

Godine 1945. Jores je postao izvanredni profesor u Hamburgu, 1946. redoviti profesor na drugoj medicinskoj sveučilišnoj klinici u Eppendorfu, a 1950. rektor Sveučilišta u Hamburgu. [2] Njegova iskustva tijekom rata i nakon rata privukla su njegov interes za prethodno tabuizirane interakcije između mentalne patnje i fizičke bolesti. Završio je psihosomatsku obuku i podvrgnuo se analizi kod neurologinje i psihoanalitičarke Marie Kalau vom Hofe. [4] Uz rad u sveučilišnoj klinici, vodio je odjel s 40 kreveta s fokusom na psihosomatski sustav. Njegova bavljenje psihoanalizom dovelo ga je do spoznaje da ona nije dovoljna za fizički bolesne. Razvio je terapiju razgovorom temeljenu na simptomima čira na želucu ili bronhijalne astme. Njegovo je uvjerenje bilo da se bolesni moraju i sami izliječiti. [5] Godine 1955. objavio je knjigu Čovjek i njegova bolest, nakon čega su uslijedile daljnje publikacije na temu psihosomatike. Krajem 1950-ih, njegovo istraživanje ranih smrti hamburških državnih službenika nakon umirovljenja privuklo je pozornost javnosti. [3] Godine 1963. Jores je bio jedan od osnivača Društva Teilhard de Chardin, koje se zalaže za širenje djela Teilharda de Chardina. [6] Godine 1968. postao je profesor emeritus, [2] ali je nastavio svoja istraživanja na području grupne terapije.