pregleda

Synchronicity - Carl Gustav Jung


Stara cena

1.200

din
-21%
Cena:
950 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Plaćanje: PostNet (pre slanja)
Pouzećem
Grad: Beograd-Savski venac,
Beograd-Savski venac
Prodavac

Aktion (91)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 115

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1973
ISBN: 978-0-691-15050-5
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Synchronicity: An Acausal Connecting Principle, by Carl Gustav Jung, is a book published by Princeton University Press in 1960. It was extracted from Structure & Dynamics of the Psyche, which is volume 8 in The Collected Works of C. G. Jung. The book was also published in 1985 by Routledge.

Summary
Jung sees synchronicity as a meaningful coincidence in time, a psychic factor which is independent of space and time. This revolutionary concept of synchronicity both challenges and complements the physicist`s classical view of causality. It also forces a basic reconsideration of the meaning of chance, probability, coincidence and the singular events in our lives.[1]

Jung was intrigued from early in his career with coincidences, especially those surprising juxtapositions that scientific rationality could not adequately explain. He discussed these ideas with Albert Einstein before World War I, but first used the term synchronicity in a 1930 lecture, in reference to the unusual psychological insights generated from consulting the I Ching. A long correspondence and friendship with the Nobel Prize-winning physicist Wolfgang Pauli inspired a final, mature statement of Jung`s thinking on synchronicity, originally published in 1952 and reproduced in this book. Together with a wealth of historical and contemporary material, this essay describes an astrological experiment Jung conducted to test his theory. Synchronicity reveals the full extent of Jung`s research into a wide range of psychic phenomena.[2]

Editions
Jung, C. G. 1973. Synchronicity: An Acausal Connecting Principle. Princeton, NJ: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-15050-5.
Jung, C. G. 1985. Synchronicity: An Acausal Connecting Principle. London: Routledge. ISBN 978-0-415-13649-5.

/

Sinhronicitet: Princip akauzalnog povezivanja, Karla Gustava Junga, je knjiga koju je objavio Princeton Universiti Press 1960. Izvučena je iz Structure & Dinamics of the Psiche, koji je tom 8 u The Collected Vorks of C. G. Jung. Knjigu je takođe 1985. objavio Routledge.

Rezime
Jung vidi sinhronicitet kao značajnu podudarnost u vremenu, psihički faktor koji je nezavisan od prostora i vremena. Ovaj revolucionarni koncept sinhroniciteta istovremeno izaziva i dopunjuje klasičan pogled fizičara na kauzalnost. Takođe nameće osnovno preispitivanje značenja slučajnosti, verovatnoće, slučajnosti i pojedinačnih događaja u našim životima.[1]

Jung je od početka svoje karijere bio zaintrigiran slučajnostima, posebno onim iznenađujućim jukstapozicijama koje naučna racionalnost nije mogla adekvatno da objasni. O ovim idejama je razgovarao sa Albertom Ajnštajnom pre Prvog svetskog rata, ali je prvi put upotrebio termin sinhronicitet u predavanju iz 1930. godine, u vezi sa neobičnim psihološkim uvidima proizašlim iz konsultovanja I Chinga. Duga prepiska i prijateljstvo sa fizičarem dobitnikom Nobelove nagrade Volfgangom Paulijem inspirisali su konačnu, zrelu izjavu Jungovog razmišljanja o sinhronicitetu, prvobitno objavljenu 1952. godine i reprodukovanu u ovoj knjizi. Zajedno sa obiljem istorijskog i savremenog materijala, ovaj esej opisuje astrološki eksperiment koji je Jung sproveo da bi proverio svoju teoriju. Sinhronicitet otkriva pun obim Jungovog istraživanja širokog spektra psihičkih fenomena.[2]

Editions
Jung, C. G. 1973. Sinhronicitet: princip akauzalnog povezivanja. Princeton, NJ: Princeton Universiti Press. ISBN 978-0-691-15050-5.
Jung, C. G. 1985. Sinhronicitet: princip akauzalnog povezivanja. London: Routledge. ISBN 978-0-415-13649-5.

Predmete šaljem isključivo putem pošte i Post Express-a.


Predmet: 77864117
Synchronicity: An Acausal Connecting Principle, by Carl Gustav Jung, is a book published by Princeton University Press in 1960. It was extracted from Structure & Dynamics of the Psyche, which is volume 8 in The Collected Works of C. G. Jung. The book was also published in 1985 by Routledge.

Summary
Jung sees synchronicity as a meaningful coincidence in time, a psychic factor which is independent of space and time. This revolutionary concept of synchronicity both challenges and complements the physicist`s classical view of causality. It also forces a basic reconsideration of the meaning of chance, probability, coincidence and the singular events in our lives.[1]

Jung was intrigued from early in his career with coincidences, especially those surprising juxtapositions that scientific rationality could not adequately explain. He discussed these ideas with Albert Einstein before World War I, but first used the term synchronicity in a 1930 lecture, in reference to the unusual psychological insights generated from consulting the I Ching. A long correspondence and friendship with the Nobel Prize-winning physicist Wolfgang Pauli inspired a final, mature statement of Jung`s thinking on synchronicity, originally published in 1952 and reproduced in this book. Together with a wealth of historical and contemporary material, this essay describes an astrological experiment Jung conducted to test his theory. Synchronicity reveals the full extent of Jung`s research into a wide range of psychic phenomena.[2]

Editions
Jung, C. G. 1973. Synchronicity: An Acausal Connecting Principle. Princeton, NJ: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-15050-5.
Jung, C. G. 1985. Synchronicity: An Acausal Connecting Principle. London: Routledge. ISBN 978-0-415-13649-5.

/

Sinhronicitet: Princip akauzalnog povezivanja, Karla Gustava Junga, je knjiga koju je objavio Princeton Universiti Press 1960. Izvučena je iz Structure & Dinamics of the Psiche, koji je tom 8 u The Collected Vorks of C. G. Jung. Knjigu je takođe 1985. objavio Routledge.

Rezime
Jung vidi sinhronicitet kao značajnu podudarnost u vremenu, psihički faktor koji je nezavisan od prostora i vremena. Ovaj revolucionarni koncept sinhroniciteta istovremeno izaziva i dopunjuje klasičan pogled fizičara na kauzalnost. Takođe nameće osnovno preispitivanje značenja slučajnosti, verovatnoće, slučajnosti i pojedinačnih događaja u našim životima.[1]

Jung je od početka svoje karijere bio zaintrigiran slučajnostima, posebno onim iznenađujućim jukstapozicijama koje naučna racionalnost nije mogla adekvatno da objasni. O ovim idejama je razgovarao sa Albertom Ajnštajnom pre Prvog svetskog rata, ali je prvi put upotrebio termin sinhronicitet u predavanju iz 1930. godine, u vezi sa neobičnim psihološkim uvidima proizašlim iz konsultovanja I Chinga. Duga prepiska i prijateljstvo sa fizičarem dobitnikom Nobelove nagrade Volfgangom Paulijem inspirisali su konačnu, zrelu izjavu Jungovog razmišljanja o sinhronicitetu, prvobitno objavljenu 1952. godine i reprodukovanu u ovoj knjizi. Zajedno sa obiljem istorijskog i savremenog materijala, ovaj esej opisuje astrološki eksperiment koji je Jung sproveo da bi proverio svoju teoriju. Sinhronicitet otkriva pun obim Jungovog istraživanja širokog spektra psihičkih fenomena.[2]

Editions
Jung, C. G. 1973. Sinhronicitet: princip akauzalnog povezivanja. Princeton, NJ: Princeton Universiti Press. ISBN 978-0-691-15050-5.
Jung, C. G. 1985. Sinhronicitet: princip akauzalnog povezivanja. London: Routledge. ISBN 978-0-415-13649-5.
77864117 Synchronicity - Carl Gustav Jung

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.